RSS
 

Posts Tagged ‘socijalizacija pasa’

“OSTALE USLUGE”

31 sij

Dragi naši, budući da imamo dosta upita po pitanju cijena, posebno bih naglasila da se kod nas dodatne usluge poput davanja terapije psu kojemu je potrebna i kojemu je to svakodnevna rutina, odlazak veterinaru u slučaju potrebe te odlazak po ključeve kod naručitelja usluge se NE NAPLAĆUJU! Naime, komparacijom cijena sam uočila da to drugdje nije praksa, što mi je pomalo apsurdno, posebno ukoliko se radi o situacijama kada radi dogovora i sklapanja posla odem kod klijenta vidjeti prostor, upoznati životinju te preuzeti ključeve. Da ne pričam o situacijama kada nam na čuvanje dođe pas koji je, zbog određenih kroničnih zdravstvenih problema (kakvi se redovno i javljaju s godinama, kao i kod ljudi, uostalom) prinuđen uzimati redovitu terapiju! Davanje terapije ne naplaćuje se posebno jer, iako sam veterinarske struke, pretpostavljam ipak ne podrazumijeva postupke tipa uvođenja katetera ili hranjenje psa na sondu, pobogu! Za davanje tablete uz hranu, zasigurno neću dodatno “oguliti” nikoga; štoviše, ne smatram to nimalo etičnim u ovom poslu!Naravno, i ja sam obrt koji živi od dlaka, laveža i pasa, koji ima svoje troškove, plaća poreze državi, plaća režije, kao i doprinose, no…Terapija, odlazak veterinaru u slučaju potrebe, dolazak po ključeve i na dogovor se nikada nisu – i nikada neće – dodatno naplaćivati!Naravno, to ne znači da primamo evidentno bolesne pse na čuvanje!U slučaju sumnje na bilo kakvu zaraznu ili parazitarnu bolest, pas se odmah otpravlja kući! A ja to, vjerujte mi, itekako dobro znam prepoznati!No, ukoliko se tijekom čuvanja javi neki problem, isto tako smatram svojom moralnom dužnošću prije svega psu pružiti maksimalnu skrb i njegu, što uključuje i posjetu veterinaru, ukoliko smatram da problem mogu sanirati jedino ambulantno.Po preuzimanju psa, vlasnik refundira samo troškove liječenja uz predočenje veterinarskog računa, dok se sama usluga pratnje psa veterinaru ne obračunava posbeno, već je uključena kao osiguranje u cijenu boravka.Također, ne naplaćujem posebno ni čekanje kod veterinara po jedinici utrošenog vremena.A, bogami, ne naplaćujem dodatno ni aplikaciju ampule sredstva protiv egzoparazita! Ako pas ostaje duže, pa mi uz njega date ampulu – kapam je gratis cijelom dužinom trupa!Eto…Naplaćujem samo aromaterapijska sredstva koja proizvodimo sami i koja spadaju pod Duhekov brand, ali takva se i posebno naručuju, te zahtijevaju stručnost i nabavku mog materijala, što je sasvim druga priča od one ukoliko mi sa psom dadete i njegovu standardnu terapiju.Uzmemo li da na čuvanje dolaze i stariji psi, psi s određenim tegobama ili kroničnim bolestima tipa diabetes, gastritis, isl. logično je da će koristiti i određenu terapiju.
P.S: U gratis uluge ubraja se i kapanje očiju, ne brinite! Zahvaljujem!

🙂
 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji općenito

 

VRTIĆ ZA PSE

31 sij

Uzmimo da ste nabavili štene (ili to želite učiniti!) no zbog poslovnih obveza tijekom dana, dio dana niste u mogućnosti osobno biti sa psom, nemate nekoga da ga pričuva, a ujedino ga nemate ni srca ostaviti samog doma!

Zbog ovog problema, ljudi čak često i odustaju od svojih namjera da ostvare svoj san i nabave psa, dok drugi prolaze prave noćne more mijenjanja rasporeda i smjena, kako bi se u što većoj mjeri prilagodili potrebama ljubimaca.

U slučaju da vas muči bilo koja varijanta od gore navedenih pitanja – na pravom ste mjestu!

Naime, kod nas već godinama postoji uhodani vrtić za pse namijenjen svim uzrastima, u kojemu psi, uz redovitu dnevnu njegu, igru i hranjenje, dobivaju i jako puno po pitanju socijalizacije s drugim psima, ljudima i, općenito, svim vještinama nužnim za “preživljavanje” u gradu.

Upis u vrtić

Uvjeti za upis u vrtić su slični kao i kod ljudske djece, tako da je prvi postulat čuvanja štenaca uredno cijepljenje, odnosno, vakcinacija psa.

Naime, primarno zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih pasa na čuvanju, svi psi prije dolaska u vrtić nužno moraju biti procijepljeni na zarazne bolesti te očišćeni od parazita!
Pod “zaraznim bolestima” podrazumijevamo mix cjepiva koji štenad prima po prvi puta vjerojatno još i prije no što će stići u vaš dom (ovisno o politici uzgajivačnice, odnosno, udruge iz koju psa udomljujete), a spada u tzv. obvezna cjepiva, za razliku od onih opcionalnih i dobrovoljnih. Obveznim cijepljenjem štenadi pse štitimo od određenih zaraznih bolesti čiji bi ishod, u slučaju zaraze, mogao biti koban!

Obvezno cijepljenje obuhvaća sljedeći niz bolesti:

Štenećak

Štenećak je vrlo zarazna virusna bolest koja može dovesti do teških problema u probavnom sustavu, dišnim organima (jaki kašalj, gnojni iscjedak iz nosa i očiju) ili do smrtonosnih grčeva i paralize.

Zarazni hepatitis pasa

Pseći adenovirus koji uzrokuje hepatitis obično se nalazi u vodi ili hrani onečišćenoj urinom i prvo se očituje groznicom, upalom očiju i bubrega. Ako virus zahvati i jetra, to se očituje iscrpljenošću, povraćanjem i proljevom. Hepatitis je smrtonosan osobito za mlade i slabe pse.

Parvoviroza

Parvovirozu uzrokuje vrlo zarazan i otporan DNA-virus CPV. Od posljedica ove bolesti (dehidracija ili trovanje

zbog jakog povraćanja, visoke temperature do 41,5 °C i krvavog proljeva) umiru osobito mladi psi. No, ako životinja ovu bolest ipak i preživi, često se dogodi da umre za nekoliko godina od naknadnih posljedica parvoviroze, zbog oslabljenog imuniteta ili srčanih problema.

Leptospiroza

Leptospirozu, poznatu i kao pseći tifus, prenosi bakterija roda Leptospira koja se zadržava većinom u onečišćenoj zemlji ili vodi.Ova visoko zarazna bolest može izazvati teška oštećenja organa osobito kod mladih pasa ili pasa slabog imuniteta, koja često mogu završiti smrću. Leptospiroza se zadnjih godina značajno proširila. S obzirom na to da se može proširiti i na ljude i biti vrlo opasna, savjetujemo hitno cijepljenje.

Bjesnoća

Kao što se leptospiroza može prenijeti na ljude, isti je slučaj i s bjesnoćom. Radi se o tzv. zoonozama koje obavezno treba prijaviti. Bjesnoća se kod pasa prenosi virusom i ima karakteristične simptome kao što su jako slinjenje i povećana agresivnost te je uvijek smrtonosna.

Kada treba cijepiti psa?

Iako u vezi s učestalosti i razmakom između cijepljenja postoje različiti pogledi i mišljenja, veterinari i vlasnici pasa složni su barem kada se radi o hitno potrebnom osnovnom cijepljenju štenadi.

Kada se, nakon perioda sisanja, polagano smanji zaštita majčinim antitijelima (koja se na početku dobiva majčinim mlijekom), u dobi od 8 tjedana treba započeti s osnovnim cijepljenjem.

Prvo cjepivo u osmom, odnosno, eventualno u dvanaestom tjednu starosti služi samo za aktiviranje imuniteta.

Potpuni imunitet protiv bolesti za koju je primio cjepivo pas u pravilu stječe tek nakon druge injekcije, iz čega proizlazi da je prvo cjepivo potpuno besmisleno ako se izostavi drugo ili treće cijepljenje!!!

Za mlade pese na čuvanju nužno je psa, dakle, prije samog dolaska u vrtić i, samim time, kolektiv, procijepiti barem dva puta kako bi razvio relevantnu imunološku reakciju, odnosno, stekao imunitet.

Pri tome nam je bjesnoća, ujedino “najpopularnija” bolest protiv koje obvezno cijepimo pse, no ujedno i zadnja na listi imunizacije i prioriteta u pet sittingu.

Zašto?

Stoga što je vjerojatnost zaraze bjesnoćom u Hrvatskoj u urbanim zonama gotovo ravna nuli; dakle, ukoliko vaše štene još nije doraslo cjepivu protiv bjesnoće, doticaj s drugim psima, posebice onim kućnim, odraslim i imuniziranim, zasigurno neće rezultirati zarazom vašeg psa bjesnoćom… dok npr. sa štenećakom to, na žalost, zbog daleko veće prisutnosti virusa, često nije slučaj. Naime, čak i imunizirani psi mogu biti prenosnici.

Uz ova obvezna cijepiva, postoji i niz onih opcionalnih, kao što je, primjerice, cjepljenje protiv zaraznog psećeg kašlja. Osobno, to čak ni ne preporučam, jer se tu, kao i u slučaju npr. humanih viroza, sam patogen mutacijama mijenja iz godine u godinu pa, ukoliko ste psa i cijepili, postoji mogućnost da će opet pobrati drugi soj.

Za razliki od štenećaka, virusni kašalj nije bolest koja ima letalni ishod a u slučaju eventulanih sekundarnih infekcija respiratornog sustava bakterijskom upalom, stvar se lako rješava antibioticima.

Naravno, baš kao i kod ljudske djece, i štenci moraju proći određeni mikrobiološki spektar, pri čemu se imuniziraju stvarajući prirodni imunitet.

Osim cijepljenja, vrlo je važno i da pas bude očišćen od parazita!
Dehelmintizacija ili čišćenje pasa od unutarnjih parazita počinje već u dobi od mjesec dana i treba se ponavljati svaka 2 tjedna do  dobi od 4 mjeseca, nakon toga se preporuča ponavljati svaka 3 mjeseca kroz cijeli životni vijek životinje. Na tržištu postoji više vrsta i oblika preparata za dehelmintizaciju- sirupi, paste i tablete koji se doziraju prema tjelesnoj težini životinje. Najbolji savjet o odabiru preparata, pravilnom doziranju i upotrebi dobit ćete kod svog veterinara. Nakon dehelmintizacije, obavezno je nekoliko dana sakupljati izmet psa i neškodljivo ga ukloniti.

Kada ste to obavili – spremni ste za vrtić!

Dob za vrtić

Što se tiče samog dobnog ograničenja pasa koji dolaze na čuvanje, preduvijet je samo gore spomenuto cijepljenje i dehelmizacija(čišćenje od parazita). Dakle, ništa po pitanju neke konkretne dobi, nije prerano ili prekasno, tako da se u vrtić podjedanko primaju psi u starosti od 3-4 mjeseca, kao i oni od 6 mjeseci ili nekoliko godina starosti!
Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno. Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!

Akomodacija

Akomodacija štenadi ili odraslih pasa na vrtić, odnosno, boravak van poznate sredine doma i vlasnika, nešto je što se zapravo odvija puno brže i lakše nego što je to slučaj s npr. ljudskom djecom. Kako su psi bića čopora, do sada, u punih 11 godina odkako se bavimo ovim poslom, zaista nismo imali niti jedan jedini slučaj šteneta koje se ne bi momentalno akomodiralo na smještaj. Naravno, tome primarno možemo zahvaliti našoj vjernoj pet sitterskoj psećoj postavi – Lisi i Lady – kao i ostalim mladim štićenicima na skrbi!

I tako, dok većina vlasnika u suzama vizualizira svog mališana uplakanog i prestrašenog u nekom kutu, realnost je (hvala Bogu!) nešto sasvim suprotno!

Čak i ako pas u početku pokazuje određene znakove straha, zahvaljujući urođenoj štenećoj znatiželji, nagonu za druženjem i igrom te tipičnom dječjem entuzijazmu, već nakon pola sata po dolasku možete promatrati svoje štene u ludo zabavnom trku s drugima!

Pritom je bitno napomenuti da i ovdje vrijedi pravilo kao i u vrtiću: kada, nakon inicijalnog upoznavanja, dogovorite termine i počnete dovoditi psa redovno – zbrište na posao čim prije! Svako duže zadržavanje i, posebice, iskazivanje nerealne zabrinutosti, u psu samo izaziva dodatnu nelagodu.

Zamislite npr. sebe!

Netko vas dovede negdje gdje ćete privremeno boraviti i gdje vam se jamči sigurnost i ugodan boravak. Onda se ta osoba s vama pozdravlja u nedogled, uvjeravajući vas da će sve biti u redu, sa suzama u očima i drhtavim glasom!

Kako biste se osjećali, što biste pomislili?!

“Čekaj malo…nekaj se ziher događa! ‘Di su me to doveli?!”

Iako psi nisu racionalni poput nas, vrlo su empatični pa takve rastanke doživljavaju na način sličan nama, samo bazirajući svoja “čitanja” na instinktu i osjećajima.

Zato uvijek preporučam svim novim vlasnicima i klijentima da pri ostavljanju psa na čuvanju, budu što mirniji, sigurniji i kraći pri rastanku!

Jer vrijeme proleti za čas, vaša je beba opet s vama, a i kod vas i kod nje, na taj smo način izbjegli nepotreban stres!

Vrijeme boravka psa u vrtiću

Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno.

Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!

Što treba donjeti sa sobom?

Uz mladog psa, osim potvrde o cijepljenju (veterinarska knjižica), potrebno je donjeti i hranu koju ste odabrali za svoje štene, budući da svatko od klijenata u pravilu ima drugačiji menu.

Hrana svakako može biti i naša, uz prethodnu napomenu o preferiranom brandu, kako bismo se, u slučaju da je trenuno nemamo, mogli na vrijeme opskrbiti!

Budući da se mladi psi u prosjeku hrane tri puta dnevno, pas kod nas najčešće dobije doručak i ručak, dok je do večere već doma s vama! U slučaju dužeg zadržavanja na poslu, ne brinite, pas će biti nahranjen i navečer ili kada god i kako to njegove prehrambene potrebe i/ili navike nalažu! sretan

Izuzev hrane i veterinarske knjižice, sa psom ne trebate donositi apsolutno ništa više!

Igračkice i ležajeve osiguravamo mi u sklopu vrtića a, uostalom, svaka igračkica koju eventualno i donesete sa sobom najvjerojatnije će stradati u napadu mnogih sitnih mlječnjaka našeg štenećeg čopora!

Što nudimo?

Dnevni program skrbi:

Po preuzimanju vašeg psa, u slučaju da ste kod kuće preskočili doručak, prvo ga uvodimo u posebnu prostoriju gdje pas dobiva svoju hranu.

Po doručku, smješta se s drugom štenadi gdje započinje cjelodnevno natjeravanje i igra!

Psi se nikada ne drže u boxevima, niti vani na otvorenom, već cijelo vrijeme borave s nama u prostorijama našeg (a uskoro maltene i vašeg!sretan) doma, baš kao što je to slučaj i u njihovu vlastitu domu!

Zbog ovakvog načina čuvanja kod pasa nema stresa, straha, odbijanja hrane, isl. , međutim, zbog takvog pristupa nismo u mogućnosti uzeti veći broj pasa na čuvanje istovremeno. Problem je jedino što su povremeno mjesta dosta ograničena pa je, u slučaju potrebe, dobro rezervaciju planirati što prije!

S duge strane, psu to omogućava daleko ugodniji boravak, individualni pristup i skrb kakvu doista i zaslužuje!

Budući da psi borave s nama doma – poput naših pasa – kako bismo im osigurali istrčavanje i igru na otvorenom, izvodimo ih u nekoliko šetnji tijekom boravka ili se puštaju u ograđeno dvorište!

Kod mladih pasa, ovi su izlasci u nekoliko šetnji tijekom boravka (naravno, ovisno i o vremenskim uvjetima!) veliki plus jer omogućavaju i izravnu socijalizaciju po svim stavkama dnevnog reda jednog gradskog psa:

– socilaizacija s drugim psima,

– privikavanje na vršenje nužde vani,

– privikavanje na šetnju na povodcu/lajni,

– privikavanje na redoviti grooming (iščetkavanje i njegu dlake kod dugodlakh pasmina),

– privikavanje na hod po stepenicama (1. kat),

– privikavanje na gradske uvjete (tramvaji, automobili, drugi ljudi, djeca, itd.)

Cijena vrtića

Cijena jednokratne usluge vrtića za pse iznosi od 40 – 80 kn a ovisi o dužini dnevnog boravka.

Čuvanje psa jednokratno od 1-3 sata iznosi 40 kn.

Čuvanje psa jednokratno od 4-8 sati iznosi 60 kn.

Čuvanje psa jednokratno od 8- 10 sati iznosi 80 kn.

U slučaju boravka dužeg od 10 sati u jednom danu, cijena jednokratnog čuvanja iznosi 100 kn.

Cjelodnevni boravak uključujući i noćenje (24 sata), iznosi 150 kn.

VAŽNA NAPOMENA:

Štićenici udruga/azila te psi spašeni od eutanazije ostvaruju i popust od 10% od ukupne cijene uz predočenje ugovora o udomljenju/iskaznice!

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge jedna je od također prisutnih opcija, koja se najčešće koristi kod nešto starijih pasa, kod kojih je cilj postići akomodaciju na samostalan boravak u vlastitu domu do povratka vlasnika s posla. Opciju je moguće koristiti i kod mlađe štenadi a svodi se na uslugu obilaska psa “na vašem terenu” te hranjenja i izvođenja u šetnju.

Temeljna cijena ove usluge iznosi 40-50 kn, ovisno o udaljenosti doma naručitelja, a može

iznositi i nešto više (pod pretpostavkom da ste mi daleko, što uključuje i nužnost korištenja osobnog ili gradskog prijevoza).

U nadi da sam vam uspijela objasniti većinu stavki koje zanimaju svakog novog vlasnika psa i korisnika našeg vrtića, ostavljam vas s puno lijepih pozdrava od mene i čitave čupave ekipe!

Za sva eventualna dodatna pitanja i savjete, stojim na raspolaganju a kontaktirati me možete na bilo koji od već uvriježenih kontakata “Zagrebačkog duheka”:

mob. 091 7334 456 – Ivana

e-mail: ivana@duhek.com

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji općenito

 

UPOZNAVANJE SA PSIMA

08 sij

Upoznavanje sa psima ili tzv „sniff test“ podrazumijeva ono svima nam dobro poznato pružanje ruke prema psu, kako bismo mu pružili priliku da nas ponjuši i na taj način „upozna“.Međutim, „sniff test“ jedna je poprilično loše ukorijenjena navika kojoj nas je naučilo društvo, no bez jasnog razumijevanja kakav efekt time zapravo postižemo!Naime, izravno pružajući nepoznatom psu ruku prema njušci, na njega nesvijesno govorom vlastita tijela vršite pritisak, ne ostavljajući mu vremena da vas procijeni kao sigurne, ili mu treba više informacija kako bi se odvažio na daljnju interakciju. Ovo je posebno bitno uzmemo li u obzir da, po prirodi, nisu ni svi psi isti! Neki su povjerljiviji prema ljudima, drugi su nesigurniji, treći su traumatizirani određenim okolnostima iz vlastite prošlosti, neki su jednostavno još neiskusni, itd. pa, u slučaju da forsirate interakciju veze koja se još nije imala vremena ni razviti, riskirate i nešto što se danas moderno-bihevioristički naziva „neprimjerenom reakcijom psa“.
Psi su, međutim, vrlo jednostavna bića čije čak i negativne reakcije, u najvećem broju slučajeva (barem po mome iskustvu), često nisu nimalo neprimjerene, već je pritom sasvim izgubljena iz vida jedna ključna činjenica: psi nisu ljudi i ono što se nama – ljudima s mogučnošću racionalne prosudbe – čini primjerenim ponašanjem, psima se, kao bićima trenutka, može činiti prilično bezobraznim.
Ukratko, neprimjerena reakcija psa najčešće je izravna posljedica neke neprimjerene akcije čovjeka!
Primjerice, upravo ovakvo izravno pružanje ruke i unošenje psu u nos, prisilna je interakcija koja bi, prevedna sa psećeg na ljudski jezik, onako banalizirano, imala ekvivalent u potezu u kojem se predstavljate drugoj osobi na način da joj, umjesto pružanja ruke i predstavljanja imenom, u lice unesete vlastitu guzicu i onda još fino prdnete!
A takvo što bi, zasigurno – barem ukoliko niste navikli da vam to stalno rade od prije, odnosno, ukoliko niste socijalno uvjetovani na toleranciju takvih manira il’ti naučeni – moglo uzrokovati i podosta „problema“ u Vašem ponašanju, zar ne?
Razmislite malo…kako se psi upoznaju?
Tu nema, dakle, pružanja šapa i vokalizacije vlastita imena, zar ne? Ne. Psi se procjenjuju, krenu jedan prema drugom, pa zastaju, mašu repom različitim intenzitetom, obilaze se, njuškaju si međusobno „guzice/stražnjice/riti“ ili se, u određenim slučajevima, konstriješe i reže…Pasji je govor primarno govor tijela. Psi su u susretu s novopridošlicom gotovo uvijek oprezni, zar ne?
Naravno, ne sugeriram vam da, u slučaju da u šetnji sretnete nepoznata psa, momentalno skinete hlače i pružite mu stražnjicu na uvid, no…
Objasnimo to još malo bolje!
Psi, posebice ako su na povodcu, nemaju kamo ustuknuti a, ako su nesigurniji i samim time osjetljiviji na prostorni pritisak, na kraju vrlo lako mogu reagirati strahom i/ili sakrivanjem iza vlasnika, ili otvoreno zazirati od vas (u slučaju čega onda mi baš uporno još i više guramo psu ruku pod nos) ili „puknuti“ pokazujući otvorenu agresiju i neslaganje, samo kako biste odustali i povukli se! Ovo potonje jest ujedno i primjer kako pas, upravo koristeći taj isti prostorni pritisak na vas, nastoji neutralizirati pritisak koji vi vršite na njega, tjerajući vas da se povučete s njegova privatnog prostora, odnosno, prostora koji oko sebe imamo i mi, a koji determinira onu nužnu granicu ugode do koje toleriramo bilo koju, posebice nepoznatu, pridošlicu.
Pojednostavljeno rečeno, tjerajući vas na uzmak, psi naprosto smanjuju vlastiti stres oko same situacije interakcije s nepoznatim ljudima i/ili psima! Nemojte me krivo shvatiti, ljudi svakako nisu nimalo zlonamjerni misleći da, ponudom svoje ruke, daju psu prilike i vremena da ih pronjuška, što bi mu potom trebalo signalizirati da su prijateljski raspoloženi …
Međutim, psi vas mogu daleko efektivnije i, barem s njihove točke gledišta, sigurnije pronjuškati i bez prisiljavanja da njuškaju vašu ruku! Njihovi nosevi su, naime, daleko sofisticiraniji od naših pa im zapravo niti ne treba toliko blizak kontakt kako bi vas osjetili.
Svakako, treba uzeti u obzir i da vas, ponekad, neki psi možda ne bi ni željeli upoznati! A to isto treba respektirati jer, iako su čovjekovi najbolji prijatelji, i dalje su individualna živa bića a vi, konkretno, nemate baš nikakve veze s njima, odnosno, niste baš neki faktor u njihovu životu – i to je sasvim u redu!
Svaki pas na kojeg naiđete apsolutno nije Vaš pas pa nipošto ne treba forsirati niti neko maženje i upoznavanje ukoliko procijenite da dotični baš i nije raspoložen za to u datom trenutku. Naravno, u situacijama kada ste i vi i pas prisiljeni na međusobno zbližavanje (kao što sam, primjerice, ja jer radim svakodnevno s njima), opet postoje određena pravila koja će vam u tome iznimno pomoći!
Koja su to pravila?
Dakle, ako susrećete psa (ili mačku, kada smo već kod toga), posebice po prvi puta, što biste trebali učiniti?Kao prvo, pitajte vlasnika možete li komunicirati s njihovim psom! Niti svi psi, niti svi ljudi žele komunikaciju s vama u datom trenutku, a pas vas itekako, izuzev u odnosu na samog sebe, procjenjuje i u odnosu na svoga vlasnika!
Kada prilazite čovjeku sa psom, stanite uspravno i opušteno, s rukama uz bokove, bez nekih pretjeranih gestikulacija i afekata, koliko god slatki psi da vam bili.
Najosnovnije – za prvu interakciju, U POTPUNOSTI zanemarite psa (a mačku posebice!!!) i razgovarajte isključivo s vlasnikom. Ono, ignore. Total ignore. Što me se više boje ili sam im sumnjiva, što više šize (posebice mačke), to im se ja manje „uvlačim“ i dodvoravam, ako me razumijete…
Režiš? Okej. Zaboli me.
Dobar dan! Ja sam Ivana. Drago mi je! A s tobom, mali, nemam posla… Ne, ne zanimaš me. A-a!
Vidite, pas (ili mačka), kada skuže da ti nisu nimalo zanimljivi, zaključe da ih vjerojatno nećeš niti pojesti! Ako se, dakle, na prvu i postave negativno, to obično znači da su navikli na određenu reakciju ljudi na takvo svoje ponašanje, a ta reakcija je najčešće ili odstupanje ljudskog „intrudera“ s njihova prostora, ili dodvoravanje istoga do bola četvoronožnim maherima.
Prepustite stvar i vodstvo na prvu njima; znatiželja će, u najvećoj većini slučajeva, vrlo uskoro nadvladati strah i onda oni preuzimaju inicijativu i oprezno prilaze vama!
Oko toga opet ne radite neku frku, ne rastapate se od dragosti ili sl., već se i dalje držite opušteno i nezainteresirano. Ne bacate se psu odmah oko vrata, već mirno pratite njegov govor tijela i dopuštate mu da uz vas uđe u neku njemu prihvatljivu zonu komfora. Tek potom idemo dalje…
Ukoliko pas pak zbriše iza vlasnika ili pod npr. krevet, nemojte nipošto krenuti za njim, pokušavajući mu pošto-poto nametnuti opuštanje i upoznavanje! Dajte mu prostora i vremena i dopustite psu da, ponavljam, PRVI pristupi vama!
Izuzetci su situacije kada ste spasitelj i kada bi bilo kakvo oklijevanje moglo biti pogubno za psa, no ovjde sada govorimo o onim uobičajenim situacijama u kojima se često nalazimo u interakcijama s drugim psima. Nemojte, dakle, nikako prisiljavati kontakt, zuriti u psa, forsirati draganje i tapšanje i, posebice, ne nutkajte svakog koji prođe pored vas hrpom keksića, posebice ne bez dopuštenja vlasnika!
Naime, mnogi psi zbog određenih stanja poput alregija, gastritisa, diabetesa, isl. niti ne smiju konzumirati slastice koje ste im možda namijenili!A da ne pričam koliko tek time rušite autoritet samog vlasnika, posebice onih neiskusnijih, koji psa pokušavaju naučiti nečemu, odnosno, koji su s istim možda još u treningu!Posebice ne nutkajte keksićima pse čije je ponašanje neprihvatljivo jer ih time izravno nagrađujete za nešto što biste željeli korigirati, odnosno, krečući se takvom linijom manjeg otpora, psu šaljete krivu poruku.
Ljude u društvu pasa ćete pročitati relativno lako; no, kako znati da li vam je naklonjen i sam pas?
Ukoliko vas pas želi upoznati, prići će vam i prvo malo njuškati oko vas. Obično će se potom prvo i malo odmaknuti, pa onda opet vratiti na „repeat“, drugo njuškanje. Naravno, mnogi će vam se psi i odmah „baciti u zagrljaj“ i mahati repom, što su dobri znakovi da ste dobro prihvaćen novi prijatelj! U tom slučaju, potapšajte ih polako nekoliko puta po leđima (NE GLAVI) i onda stanite…
Je li pas sretan?
Je li prihvatio vašu interakciju?
To će odrediti možete li se upustiti u daljnje maženje, odnosno, interakciju!
Iako je pružanje ruke na uvid neka već standardizirana metoda upoznavanja psa s nepoznatom osobom kojoj učimo i djecu od najranije dobi, i na koju su mnogi gradski psi već i oguglali, opisane alternative prilaženja psima opcije su za upoznavanje pasa bez da riskiramo nepotrebni stres, kao i razlog zašto zahvaljujući konzultacijama možemo razviti dobru razinu povjerenja, posebno kod traumatiziranih ili agresivnih pasa, bez hrpe negativnih nuspojava koje imamo kod prisilnih interakcija.

U nadi da vam je članak pomogao,puno lijepih pozdrava od svih nas iz Zagrebačkog duheka!

🙂
 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji općenito

 

DUHEKOVA ŠKOLICA ZA PSE “DOG BASICS”

22 stu

Dragi naši,
u tijeku su upisi u Duhekovu školicu za pse “Dog Basics” u kojoj možete naučiti sve što vas je ikada zanimalo o psima, njihovu ponašanju, socijalizaciji i treningu, što je posebice korisno ukoliko ste sami novi vlasnik psa, kao i u slučaju da imate problema s akomodacijom novog psa, čija se priroda, reakcije i obrasci ponašanja znatno razlikuju od onih njegova prethodnika.
Naša školica za pse i njihove vlasnike temelji se na individualnom radu i pristupu svakom psu kao pojedincu s različitim “backgroundom”, odnosno, osobnom poviješću koja je prethodila prije dolaska u Vaš dom, potencijalnim traumama, genetskim karakteristikama i specifičnostima pasmine, kao i individualnim tendencijama samih vlasnika pasa u smislu što se sve treningom želi postići.  
Specifičnost naše škole ogleda se u cjelovitom pristupu svakom polazniku pri kojem se procjenjuju radne sposobnosti psa ovisno o dobi, spolu, rasi i osobnoj povijesti psa te, sukladno tome, i najefektivniji motivacijski “triggeri”, odnosno, odgovarajući program treninga.
Po želji vlasnika, a nakon savladavanja osnovnih naredbi, kreće se na socijalizaciju pasa s drugim psima, ljudima i djecom te na rad u skupinama, odnosno, grupnim treninzima.

U “Dog Basic” školici Vaš pas naučit će se osnovama ponašanja obiteljskog i gradskog psa, što uključuje pristojno hodanje na lajni te izvršavanje osnovnih naredbi poput “sjedni”, “stani”, “dođi”, “lezi”, “čekaj”, “daj šapu”, “donesi” i “pusti”.
Što se tiće same lokacije, treninzi se održavaju kod nas u Maksimiru ili na mjestu po dogovoru, a paralelno s edukacijom psa, podrazumijevaju i edukaciju vlasnika. Drugim riječima, sa psom 90% vremena provedenog na treningu, radite Vi sami, učeći paralelno sa psom.
Kod zahtijevnijih pasa, trening može podrazumijevati i kombinaciju individualnog rada s vlasnikom i našeg samostalnog rada sa psom tijekom dnevnog boravka u našim prostorijama. Takav se oblik treninga najčešće provodi tijekom boravka mladog psa u našem vrtiću za pse, ili u vremenu prema dogovoru s vlasnikom i u skladu s postojećim rasporedom, što automatski uključuje i socijalizaciju s drugim psima. Ovakav način rada idealan je za mlađe i nesuradljivije pse, kao i pse nenavikle na društvo drugih (socijaliziranih) pasa i/ili ljudi, strašljive pse, isl. Najčešći klijenti ovoga tipa su psi iz azila pred koje je, uz blagoslov pronalaženja novog, trajnog doma, često stavljen i veliki izazov akomodacije na jedne sasvim drugačije uvjete od onih na koje su navikli. Iako su ti uvijeti najčešće znatno bolji, velik se broj pasa zbog određenih negativnih iskustava s npr. drugim psima u azilu ili određenih traumi drugačije prirode, u početku teško akomodira na sve nove zahtjeve stabilne kućne sredine!
Između ostaloga, jedan od takvih zahtjeva ogleda se i u potrebi povremenog ostavljanja psa samog kod kuće i njegove negativne reakcije na navedeno, pri čemu je školica za pse koja uključuje i dnevni boravak od neizmjerne pomoći u ovakvom tranzicijskom periodu s jednog načina života na drugi, i za samog psa, i za njegova vlasnika!
Minimalna dob  kojoj štene može pristupiti treningu jest 3,5 – 4 mjeseca starosti.
Naime, iako diljem interneta možete naći i školice koje primaju štenad već u dobi od 1,5 -2 mjeseca starosti, to nipošto ne preporučam iz nekoliko razloga.
Kao prvo, štene, da bi uopće zadovoljilo neke čisto fiziološke standarde osobne sigurnosti i pristupilo treningu bez rizika po vlastito zdravlje, MORA biti imunizirano na zarazne bolesti kao što su štenećak ili parvo! Da bi se postigla optimalna imunizacija, odnosno, da bi se kod šteneta stvorila zadovoljavajuća imunološka reakcija i zaštita, cijepljenje MORA biti provedeno barem dva puta, što se najčešće i vrši do 3. mjeseca njegova života. Prvo cijepivo na zarazne bolesti Vaše je štene nesumnjivo primilo već u uzgajivačnici ili azilu, međutim, drugo se nerijetko prepušta samom vlasniku ili se uopće ne vrši do samog trenutka prodaje psa. Po primitku drugog cjepiva potrebno je proći barem tri tjedna kako bi se razvio zadovoljavajući imunitet. U slučaju, dakle, upisivanja šteneta u školicu prije tog vremena, riskirate zarazu. Čak i ukoliko pas pri treningu nije u doticaju s drugim psima, sredina u kojoj se sam trening vrši, vjerujte mi, jest.
Nadalje, štene mlađe od cca 3, 5 – 4 mjeseca jednostavno još nije dovoljno mentalno i emocionalno zrelo za trening. Naravno, kao i u slučaju ljudske djece, i među psima ima iznimnih talenata od najranije dobi, što ne znači da je psa potrebno “drilati” prije vremena! Njegova koncentracija u dobi od dva mjeseca odgovara ekvivalentu ljudskog djetea u dobi od godinu dana koje, primjerice, pokušavate silom naučiti da se samo kristi nožem i vilicom! Kao što niti trogodišnjaka ne biste upisivali u osnovnu školu, ne činite to niti sa psom! Za početak, dovoljno ga je privikavati na mokrenje na pelenicu!
Iznimno, štenad mlađa od tri mjeseca, može se primiti u pseće jaslice pod uvjetom da je primarno procijepljena i očišćena od parazita, pri čemu se drži izolirano od drugih pasa a sav se početni rad svodi na igru te na privikavanje na grooming (njegu dlake, šapa, ušiju, itd.) i na kulturu toaleta.
Osnovni trening za štenad i mlade pse odvija se prosječno u trajanju od 7 -10 sati, što ponajviše ovisi o samom psu, njegovoj prirodi, suradljivosti, zainteresiranosti i kontinuitetu rada.

CIJENA jednog sata kod nas (Maksimir) iznosi 100 kn, a cijena jednog sata u slučaju dolaska na trening kod Vas, 120-130 kn, ovisno o Vašoj lokaciji.

POSEBNA NAPOMENA: Psi udomljeni iz azila, uz predočenje potvrde (ugovora) o udomljenju ostvaruju i popust u iznosu od 10% po satu treninga!!!

CIJENA intenzivnog treninga s dnevnim boravkom u trajanju od 10 sati dnevno, odnosno, treninga u kombinaciji s vrtićem za pse, iznosi 150 kn po danu, a uključuje tri izlaska (šetnje), hranu (u slučaju da pas ne boluje od alergija, dijabetesa, gastritisa i sličnih stanja koja podrazumijevaju posebno prilagođenu dijetu) te socijalizaciju na život u domu s drugim kućnim ljubimcima!
Svaki se sat obračunava posebno a trening je uvijek moguće skratiti ili produžiti, ovisno o afinitetima samog psa i vlasnika.

Za sve informacije, predbilježbe i konzultacije možete nam se obratiti na e-mail ivana@duhek.com i/ili na mob. 091 7334 456.

Puno lijepih pozdrava svim našim čitateljima od cjelokupne dvonožne i četvoronožne ekipe iz “Zagrebačkog duheka”!

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, općenito

 

PAS – NOVI ČLAN VAŠE OBITELJI: kratki priručnik za upotrebu!

09 ožu

Ok, odlučili ste se za psa. 
Bilo da želite nabaviti psa s rodovnicom jer ste već dugo vremena ljubitelj određene pasmine, 
bilo da želite udomiti štene iz azila, sasvim je svejedno – svijesni ste da vaša odluka donosi 
i mnoge odgovornosti jer, prije i nakon svega, radi se o živom biću i novom članu vaše obitelji!
Što je važno naglasiti već u startu – pas nije igračka!
Nabavljate li štene samo stoga što ste ga obećali djetetu ukoliko bude dobro u vrtiću ili školi, 
razmislite ponovno!
Nabavljate li psa samo stoga što ga ima i vaša prijateljica – također, razmislite ponovno!
Bavim se psima već dugi niz godina mjeren doslovno u desetljećima i, ukoliko se spremate nabaviti 
svoga prvog psa, reći ću vam nekoliko vrlo važnih stvari…
Kada štene dolazi u novu obitelj, ljudi nisu nužno spremni za ono što ih čeka iz jednostavnih 
razloga: neznanja i neiskustva. Tada se, nespremni na određene i, ponekad, neočekivane stvari, 
vrlo lako i prelako predaju a stvar rješavaju odručući se svog tek nabavljenog ljubimca.
Štenad je neodoljiva no, osim igre i maženja, štenci su zapravo još vrlo, vrlo male pasje bebe 
koje ne znaju apsolutno ništa o lijepom ponašanju i pravilima kuće!
Stoga vam donosim ovaj mali praktični priručnik o tome što očekivati i kako riješiti neke od stvari 
s kojima ćete se neminovno susresti!
Da se razumijemo, NISU SVI ŠTENCI ISTI!
Ima ih samostalnijih, druželjubljivijih, življih, maznijih, mirnijih, agresivnijih, prestrašenijih ili hrabrijih, 
poslušnijih ili manje poslušnih, no nekoliko stvari se zaista odnosi na sve!

Što štenad čini:
1.) Štenci kakaju i piške po svuda. 
Baš kao i kod ljudskih i drugih beba, ovo je jednostavno fiziološka i biološka činjenica a to, 
vjerujte mi, u većini slučajeva neće prestati za nekoliko dana, koliko god se vi trudili, već vjerojatnije 
tek za nekoliko mjeseci!
Naravno, ovisno o dobi udomljenog šteneta i eventualnoj prethodnoj socijalizaciji, ovaj se proces 
kod nekih sretnika zaista i može svesti na svega nekoliko dana no, realno, riječ je samo o nekoliko 
sretnika koji čine iznimku a ne pravilo!
SVAKI PAS se može naučiti na kulturu izlazaka, no da bi to uspijelo, pas mora doseći određenu dob 
i s njom stečenu mentalnu razinu dovoljnu za određenu samokontrolu nad fiziološkim impulsima! 
Očekivati od jedva dva mjeseca stara šteneta da usvoji bon – ton po pitanju nužde u roku od dan – dva, 
u novoj sredini, odmah nakon odvajanja od majke i lega je, u najmanju ruku, apsurno! 
Baš kao što od bebe ne biste očekivali da prestane piškiti u pelene dok ne dosegne barem 2-3 godine, 
ne biste trebali očekivati niti od psa da usvoji ovakvo ponašanje u roku od npr. tjedan, pa čak i mjesec 
dana! Radite li s njime na tome dosljedno i uporno, češće ga izvodeći van i hvaleći i bodreći svaki puta 
kada nuždu obavi u parku a ne na vašem sagu, rezultati su neminovni! U početku će biti povremenih 
“pogodaka” i “propusta”, ali sve to zapravo jako brzo prođe, stoga, molim vas, ne dajte se obeshrabriti!

2.) Štenad pušta dlake.
Da, psi se linjaju. Svi. Bez iznimke. 
Čak i pasmine koje su na glasu kao ne-linjajuće zapravo gube dlaku no ona se, zbog svoje strukture, 
češće zadržava s ostalom dlakom na psu umjesto na podu, pa se naknadno eliminira groomingom,
na prvu odajući dojam “ne-linjanja”.
Razmislite malo…Gubite li vi kosu? Naravno! Sve što ima dlaku i folikul iz kojeg onda raste, tu dlaku s 
vremena na vrijeme i mijenja, što je prirodna posljedica odumiranja starih i rasta novih dlaka!
Ljudi često misle da znaju što linjanje točno znači no, ukoliko niste imali psa ili ukoliko niste bliski prijatelj 
nekoga tko psa ima, dobro razmislite prije bilo kakva poteza po pitanju udomljavanja. 
Većinu ljudi ova činjenica ne smeta no osobno poznajem i one koji su se psa na posljetku ipak odrekli 
zbog toga što su im previše smetale – upravo dlake! 
Ljubavi prema životinjama ovo nije ni najmanji problem no smatrate li da niste dorasli konstantnoj borbi 
s dlakama na odjeći, po podu i namještaju, radije nabavite nekog drugog ljubimca!
I zaboravite na mitove o proljeću i jeseni! Tada linjanje zaista jest najizraženije no psi gube dlaku 
tijekom cijele godine!

3.) Štenad ne zna pravila kučnog reda…
…dok ih vi ne naučite! 
Za štene određeni predmeti, kao što su noge od stola, vaše cipele, kuhinjske krpe, razno razni predmeti po kući koji za vas imaju i neku drugu namjenu osim trošenja mliječnih zubića i praksiranja lova, služe samo 
za jedno i jedino – grickanje!
I opet, baš kao kod ljudskih beba, uzrok tome su mliječni zubići, trening “za poslije” ili jednostavno – igra 
i zabava! Oni nisu svijesni što smiju a što ne smiju, stoga u početku “napadaju” sve! 
I za korekciju ovakva ponašanja treba malo vremena i strpljenja te upornosti ali uz dovoljan broj psećih 
igračaka, to se da vrlo brzo riješiti! 
I, baš kao kod beba, nema popuštanja! Jednom NE je uvijek NE! 

4.) Štenad rijetko kada dobro reagira na vaš odlazak iz kuće!
Dakle, odlučili ste se za psa, udomili ste ili kupili štene koje je do tada najvjerojatnije bilo s majkom 
ili nekim čoporom (psećim, ljudskim ili oboje) i doveli ste bebu u svoju obitelj, svoj čopor! 
Vi ste prva supstitucija za dom, sigurnost, majku! 
Štene će vas vrlo brzo prihvatiti, zavoljeti i slijediti po svuda, no odete li npr. nakon svega par dana 
negdje van bez njega i ostavite ga samog, šok koji slijedi je golem! To je biće upravo “izgubilo” jednu obitelj 
kako bi se našlo u drugoj – vašoj – pa je stoga i za očekivati da će reakcija u slučaju vašeg duljeg odlaska 
biti cviljenje, strah, izgubljenost… 
Stoga, nabavljate li psa, bilo bi idealno da većinu vremena nekoga imate doma uz njega, barem u prvo vrijeme! 
U slučaju da i vi i ukučani radite ili se školujete, najbolja opcija prvih nekoliko mjeseci jest da štene 
smjestite u vrtić za pse gdje će dobiti priliku za socijalizaciju s drugima, igru i skrb do vašeg povratka 
s posla i gdje, što je nabitnije – neće biti samo!!! 
Kod nas u “Duheku” vrtić za pse je redovna opcija koja posebno odgovara ljudima 
iz centra ili iz istočnih dijelova grada s obzirom na to da se mi nalazimo u Maksimiru no, osim nas, 
na području grada Zagreba, ima još nekoliko psećih vrtića tako da se uvijek može naći nešto praktično 
za svakoga, neovisno o tome u kojem dijelu grada živite!

5.) Štenci nisu baš uvijek socijalizirani.
To što se štene netom udomili iz njegova legla, ne znači da je štene socijalizirano s drugim, 
nepoznatim psima! Ono će vjerojatno isprva reagirati strahom pomiješanim sa znatiželjom te će se 
postepeno naučiti ponašati prema “psećim pravilima”, naučiti ophoditi s drugim psima, postati samostalnije 
i samouvjerenije, itd. No za to je kontakt s drugim psima zaista nužan! 
Sklanjati štene od drugih pasa koje susrečete u šetnji zbog vlastita straha najveća je pogreška koju 
možete učiniti! Ono mora naučiti “pravila ponašanja” s drugim psima no to nikako ne može ukoliko se 
VI ponašate previše protektivno! Naravno, oprez je nužan, i ne kažem da nema slučajeva napada odraslih 
pasa na štenad, no takvi su slučajevi iznimno rijetki igrate li po pravilima VI, kao trenutačni vođa čopora, a ne štene! 
Nema razloga da štenetu ne dopustite igru s drugim psom ili da ga ohrabrujete u strahu i nesigurnosti! 
Na ovu je temu napisano puno knjiga pa nema smisla da ovdje nadugačko i naširoko objašnjavam temeljne principe socijalizacije, no i u tom smislu najbolje su opcije upravo pseći vrtići, igrališta za pse i parkovi 
gdje će i vaše štene naći pregršt vršnjaka nestrpljivih da se udruže u jednom poštenom utrkancu za 
štapom, lopticom ili jednostavno – jedni za drugima!
I opet, kao kod ljudske djece, oni žele i trebaju igru. Kroz nju uče, vježbaju, napreduju i razvijaju 
mentalne, motoričke i ine sposobnosti! 
Da, opasnosti od ozlijeda uvijek postoje; kao i djeca, mogu se spotaknuti, pasti, uprljati se, izgrebati, 
uganuti nogu, pa čak se i potući oko igračke ili štapa!
Ali sve je to ok! Sjetite se sebe samih kada ste bili djeca!
A, vjerujte mi, štenci nisu baš toliko različiti!

6.) Štenci su osjetljivi.
Baš kao i ljudska djeca, štenci su osjetljivi pa su u ranoj dobi, prije razvijanja i stjecanja punog 
kapaciteta imunološkog sustava, skloniji infekcijama virusne, bakteriološke ili parazitarne etimologije, 
što se značajno prevenira redovitim cijepljenjem i protuparazitarnom terapijom te izbjegavanjem kontakata s drugim psima prije imunizacije (cijepljenja).
Nakon cjepiva na zarazne bolesti i bjesnoću, vaše štene i dalje ima sve šanse “pokupiti” pokoju virusnu 
“divotu” tipa pseći virusni kašalj (što će neminovno i učiniti!), a tu je i cijela paleta virusnih proljeva ali, 
paralela s ljudskom djecom stoji i u ovom slučaju: sve je to savršeno normalno i, štoviše, čak i nužno 
za razvoj imunološkog sustava i otpornosti! 
Štenci se, baš poput nas, jednostavno moraju “proklicati” raznim mikrobiološkim čudima kako bi na njih 
postali imuni i tu lijeka nema! Bez brige, najčešće se radi o tipičnim sezonskim virozama manifestiranim 
kašljem, povraćanjem ili proljevom a ukoliko je pas afebrilan i dobre volje, normalno jede i pije dosta tekućine, 
bez obzira na to kako bi vam se navedeni simptomi mogli učiniti strašnima, slobodno mirno spavajte! 
Za par dana proći će samo od sebe!
U slučaju porasta temperature, klonulosti, blijedila sluznica, gubitka teka uz proljev i povraćanje, odbijanja 
tekućine i/ili sukrvice u stolici, mokraći ili sekretu iz nosa, svakako odmah posjetite veterinara!
Pritom ne zaboravite da su za brži oporavak i psima potrebni vitamini i puno tekućine, baš kao i nama! 
I, da – vjerovali ili ne, psu možete skuhati i nezaslađeni čaj! I to onaj isti koji bi skuali i sebi ili svojoj bebi 
u slučaju npr. proljeva! 🙂 

7.) Psi su nemjerljiva radost, ljubav i snaga!
I TO je, na posljetku, jedina relevantna i neporeciva činjenica.
Sav se trud stostruko isplati jer ljubav, vjernost, prijatelja kakvoga ćete tek dobiti…ne mogu opisati ovako 
šturo, s par riječi… jer one, čak ni u punokrvnom pjesničkom kapacitetu, jednostavno nisu dovoljne!
Da imam samo po lipu za svaki osmijeh, suzu radosnicu, momenat ganuća koji su mi psi – i moji i tuđi! – 
priskrbili u životu, sada bih si vjerojatno mogla priuštiti i ekskluzivnu vilu na Mjesecu ili Marsu!
Kada kažem da je pas član obitelji – to zaista i mislim. 
U punom i potpunom smislu riječi!

Eto, nadam se da vam je ovaj tekst barem malo pomogao, natjerao vas da razmislite, da se dodatno 
educirate o psima, njihovoj prirodi, potrebama i socijalizaciji a za sva eventualna pitanja novih vlasnika 
ili bilo kakav savjet – slobodno mi se obratite putem maila – ivana@duhek.com ili naše 
FB stranice “Zagrebački duhek”! 🙂 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji općenito