RSS
 

Posts Tagged ‘pet sitting’

PET SITTING U MJESTU NARUČITELJA USLUGE, ODNOSNO, OBILAZAK ŽIVOTINJA U NJIHOVOM DOMU

08 svi

Premda se ljudi ponekad teže odlučuju na opciju klasičnog pet sittinga, odnosno, čuvanja i/ili obilsaka i brige za kućnog ljubimca u vlastitom domu – prvenstveno zbog pitanja ostavljanja ključeva svoga doma strancima – svakako preporučam da svatko skeptičan i nepovjerljiv barem dvaput razmisli o ovoj opciji prije no što od nje odustane, jer u mnogim slučajevima je zaista spasonosna!

Razlog pisanja ovog posta je „inspiracija“ nedavnim događajima, usljed kojih su ljudi, čak i blizu nama doma, sa ljubimcima koje bi bilo lako obići i koji zaista ne trebaju ništa više osim dnevnog hranjenja, i čišćenja, glatko odbili suradnju i čak sasvim odustali od godišnjeg jer kod nas doma nije više bilo mjesta, a oni nisu imali kome ostaviti kućne ljubimce, dok su bili prenepovjerljivi spram ideje ostavljanja ključeva, da se životinjica obiđe!

Štoviše, da bi stvar bila gora, jedan je par išao tako daleko da je radije macu ostavio na ulici smatrajući da će se ona ipak zadržati u okolici tih tjedan dana dok se oni ne vrate s mora, i nazvavši me onda s puta s molbom da ipak svratim i ponekad pogledam oko njihove zgrade te joj dam nešto za jesti ako sam usput!!! Oni će mi to refundirati! 

Dakle, dragi moji interesenti – da prije svega rasčistimo par osnovnih stvari u nekoliko sljedećih crtica, kojie će nekim ljudima – a i životinjama – možda ipak malo olakšati dilemu. 

Prvo, nesklonost ljudi takvoj opciji obilaska životinje u njenom domu sasvim je razumljiva iz mnogih razloga, a jedan od njih – ujedino i primarni u ovom slučaju! – jest nepostojanje ovakve prakse na našim prostorima prije, pa i na sam spomen te opcije još ima ljudi koji na to gledaju kao na neki „shaddy buziness“…. I koliko god je to vani uobičajna praksa, kod nas je klasični pet sitting još uvijek u povojima, što zbog nepovjerenja ljudi, što zbog straha od krađe bilo čega/koga, što zbog brige za ljubimce u satima kada sittera nema kod njega. 

Sve navedeno je u nekim slučajevima opravdano, no u nekima sasvim neopravdano – ovisno prvenstveno o tome tko vam je pet sitter, kakva mu je reputacije i da li se radi o registriranoj djelatnosti ili povremenim sitterima na crno, koje ne poznajete, naravno (dakle, ne mislim pritom na susjeda, frenda ili studenticu iz kvarta koju poznajete godina, a koji vam hrane mačku i ribice dok ste na moru ili prošeću psa ako radite duplu…). 

Ono što je ovdje najbitnije naglasiti je sljedeće: premda ima dosta entuzijasta i „divljih“ pet sittera na crno po oglasnicima, plakatićima po stupovima, pet shopovima, Njuškalu, isl. – koji možda baš i ne ulijevaju povjerenje – u našem slučaju ipak se radi o registriranoj i ovlaštenoj tvrtci koja se ovim poslom bavi profesionalno, ima status pravne osobe te dozvolu za rad, kao i određenu reputaciju građenu godinama. Nadalje, kao pravna osoba, imamo sve podatke relevantne za posao, kao i one o nama navedene i na našim stranicama, u registrima, i td. koji su javni i pristupačni svakome.

Zagrebački duhek je, ujedino, vjerojatno jedini pet sitting servis koji se redovito svake godine pojavljuje u dnevnim medijima, poput Večernjeg, 24 sata, na radio postajama poput Antene Zagreb, isl. , a posebice tijekom ljetnih mjeseci kada su ovakve usluge potrebnije nego tijekom ostatka godine. Ne pišem ovo iz neke pretencioznosti no, premda nismo velika firma, hotel ili motel s velikim kapacitetima i kapitalom – jesmo dosta marketinški eksponirani , i – barem u svijetu životinja i kućnih ljubimaca – poprilično sveprisutni.

Dakle, vidite, da i želimo nestati s vašim tv-om ili laptopom, to jednostavno više ne možemo, jer jako puno ljudi zna za nas i radi s nama, na različite načine! Žao mi je…

rofl

 Probajte s onima za odvoz bijele tehnike. 

rofl

A broj životinja, odnosno, vrsta koje je moguće čuvati na način da se obiđu u vlastitom domu je popriličan. I dok kod nas tijekom ljetnih mjeseci zbog prirode posla najčešće nema mjesta u korist pasa, mnoge se druge mogu zbrinuti na drugačije načine, pa zaista nema potrebe za izbacivanjem životinja na ulicu! Ili za otkazivanjem putovanja, ako smo kod toga…

Mace su najčešći slučaj, a osim što mogu doći kod nas – gdje se pak drže posebno no ne u kavezima -njihov smještaj ovisi i o tome koliko su primarno socijalizirane, kao i o raspoloživom mjestu! 

Kada mjesta nema, kod maca svakako postoji i jedan velika prednost – a to je da se mogu ostaviti i kod sebe doma, u kojem slučaju ih mi obilazimo i hranimo, čistimo wc, mjenjamo vodu i poigramo se s njima. Kako nisu ovisne o šetnjama i o ljudskom društvu u mjeri u kojoj su to psi, ova opcija savršeno funkcionira bez obzira na dob mačke ili duljinu vlasnikova iskustva. 

Ista opcija dolazi u obzir i ako imate kornjaču, kunića, zamorca, hrčka, afričkog ježa, tvora, ribice ili papigicu! Svaka se od navedenih životinjica, naime, u slučaju nedostatka mjesta za smještaj kod nas, može obići i u svom domu, pri čemu se čisti, mjenja se voda, hrani se i, ako je na to navikla, pušta se malo van na igru/šetnju stanom. 

Cijena po obilasku jednaka je za svaku od navedenih vrsta a iznosi 40 kn, osim u slučajevima većih udaljenosti (npr. drugi kraj grada)kada se plaća i prijevoz dodatnih 10 kn. Dakle, cijena se ipak najčešće kreće od 40 kn po obilasku, odnosno, danu – jer se najčešće radi o jednom obilasku dnevno – i ovisno o mjestu stanovanja. 

Obilazak se može dogovoriti, kako je navedeno, jednom dnevno, kao i više puta tijekom dana! Obilazak se, kao i čuvanje kod nas, treba rezervirati što ranije, posebno u sezonama godišnjih ili tijekom blagdana i praznika, kako bi vas na vrijeme mogli uvrstiti u raspored – posebno ukoliko niste iz susjedstva! 

Naime, što zbog drugih obaveza, što stoga što obilazak životinjica na npr. suprotnim krajevima grada uzme dosta vremena, posebno ako se radi i o životinjama koje se puštaju iz kavezića i s kojima se provede neko vrijeme, može se desiti da ih ni ne mogu uzeti više dnevno zbog fizičke nemogućnosti da ih sve stignem obići, pa je ranija rezervacija svakako poželjna!

U nadi sa sam barem malo uspijela u nakani da promijenim mišljenje i pogled na klasični pet sitting skeptičnih ljudi, pozdravljam vas do sljedećeg puta! 

wave

P.S . Opći uvjeti poslovanja za ono drugo:
(il’ti malo šale za vedriji dan)

Televizore (manje i laganije), laptope i beštek otuđujemo samo uz prethodnu najavu! 

Frižidere, vešmašine, kauče i sl. kojih ste se željeli riješiti, no supruga/suprug Vam to ne dopušta, pa želite svu krivnju svaliti na nas uklanjamo tek po nabavci vozila – jer svoga nemamo – ili u suradnji sa ZET-om! 
Zato i pišem da se za obilazak na daljim lokacijama dodatno plaća i prijevoz!

thumbup

 Stoga su cijene podložne promjenama! Hvala na razumijevanju!

Ljubavnice i ljubavnike zatečene u stanu ignoriramo.

Leševe NE uklanjamo iz ormara!

Ostalo po dogovoru i u skaldu s Općim uvijetima poslovanja za ono drugo!

Hvala!

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Reakcija pasa, mačaka i drugih ljubimaca na izbivanje vlasnika: Praktičan savjetnik kako se razdvojiti od ljubimca kada ga ostavite na čuvanju :-)

09 ožu

Dragi svi, evo mene opet s novim postom, a u ovoj bih se temi malo osvrnula na jedan problem koji muči večinu vlasnika suočenih s nužnošću ostavljanja psa na čuvanju kada kreću na put.

Naime, od mnogih pitanja koja muče vlasnike, najčešća su ova:
– kako će se pas snaći u novoj sredini bez njih, 
– kako će se snaći u suživotu s drugim psima kod nas na čuvanju te
– kako to sve kod nas izgleda i u kakvim uvjetima psi borave.

Premda sam o ovim temama pisala i ranije, vlasnicima je to svakako i dalje najvažnija stvar i presudan čimbenik pri izboru hotela za pse ili pet – sittera, pa mislim da nije zgorega da neke stvari ponovim, a neke nove objasnim po prvi puta!

Prije svega, mislim da je za početak najvažnije napomenuti da se, kada dođu kod nas na čuvanje, psi, mace i druge životinjice, osim onih za koje je to apsolutno nužno, ne drže u boxevima! Oni se, dakle, sasvim normalno uklapaju u svakodnevni suživot s nama te našim pesicama Lisom i Lady, te postaju članovi obitelji dokle se god njihovi vlasnici ne vrate! 

Tako se peseki, po dolasku, prvo susreću s nama i našim curama, istražuju slobodno „teren“ u smislu njuškanja po sobama, hodnicima, kuhinji, itd., te u pravilu u svega nekoliko minuta skuže i gdje stoje igračkice, kakvih sve ležajeva ima, koji je kauč najmekši, koliko je koš za smeće podatan za otvaranje i kopanje po njemu, gdje Lisa skriva moje ukradene šlape, i sva ostala esencijalno važna pitanja! 

Na žalost, moram napomenuti – koš za smeće nije moguće otvoriti i kopati po njemu, pa na tu temu imamo i dosta primjedbi u knjizi žalbe, u pravilu redovito od naših gostiju biglova… 

Lisa i Lady su pak nadležne za distrakciju, odnosno, omogučavaju vlasnicima pasa da neopaženo klisnu van jer su njihovi ljubimci u pravilu ionako prezauzeti za ikakve oproštaje – što je svakako najbolji mogući scenarij za svakog vlasnika!

Ljudi koji kod nas sa ljubimcem dođu prvi puta, nerijetko strašno pate zbog osječaja krivice što životinju ostavljaju nepoznatim ljudima, zamišljajući je tužnu i utučenu u nekom kutku, pa stoga često sa sobom uzimaju i razne stvari od doma, poput svojih majica, čarapa, isl. da se životinja ne bi osjećala potpuno napušteno. 

Pogrešno da pogrešnije ne može biti! 

Kao prvo, svaki pas – koliko god mlad, star, vezan za vlasnika, zaigran ili osjetljiv bio – jako dobro zna da je mjesto gdje je došao za njega dobro – a to shvati još daleko prije vlasnika! 

Zašto i kako? Naime, osim ugodne i domaće atmosfere i drugih veselih pasa u blizini, puno mu informacija o novom mjestu daje i nos! Kako se, primjerice, psi jako uplaše kada dođu kod veterinara, čak i ako nisu imali nekih neugodnijih i bolnijih iskustava, tako se i opuste i smire u sredini u kojoj vlada zaigrano okružje! Razlog tome su feromoni koje ispuštaju svi psi ovisno o situaciji u kojoj se nađu na nekom terenu, šaljući tako suptilne misrisne informacije svojih rođacima i sudruzima o nekom mjestu! Osim onih seksualnih, postoje više vrsta feromona kod pasa, koji daju različite signale! I dok neki upozoravaju misrisom straha, kojima obiluju vet. ambulante pa se peseki većinom svi snužde, tako drugi signaliziraju nešto sasvim različito! Dakle, već na prvu pas može štošta zaključiti o prostoru gdje se nalazi – ako se psi koje njuši tu osijećaju sigurno i kao kod kuće, gdje se igraju, leže, klopaju ili zauzimaju fotelje – stvara poprilično dobro mišljenje o novoj sredini! 

Drugi, zapravo toliko međuovisni i povezani faktor s mirisima, su sami izvori tih mirisa – psi! A bilo da se radi samo o stalnim stanovnicima naše rezidencije 😀 bilo da se radi o gostima – kod nas ih uvijek ima! Što ujedino znači igru i zabavu, pa se psi doslovno ni ne stignu zabrinuti i zapitati za vlasnika! U prvim minutama se znaju eventualno malo osvrnuti oko sebe, biti malo nesigurni u Lisu i Lady, koje su dosta velike, pa im pristupaju opreznije dok ih ne skuže, ali to je više – manje sve! Već nakon prve zajedničke šetnje peseki se međusobno toliko učopore, da je bez iznimke, svaki puta, o kako se god kompliciranom psu radilo – veći problem vraćanje doma, nego dolazak! Ne u smislu da se ne vesele vlasniku, već u smislu da smatraju da bi, kad već idu doma, Lisa i Lady trebale s njima! Kad skuže da neće nagovoriti vlasnika na takav pothvat, neki reagiraju plačem i protestom – u pravilu, svi maltezeri i male pasmine… Ne znam zašto, ali ti se mali peseki, koji se Lise i Lady najviše boje po dolasku, najteže od njih opraštaju na odlasku. Kako su Lisa i Lady ponekad jedino „veliko-pasno“ društvo koje mali pesek ima, možda su im tim zanimljivije društvo! A i one ne pomažu – jako vole male pseke, pa ih maze, paze, peru, blače, hrane… 😀 Uglavnom, jako se brinu za njih, premda ih nismo nikada tome učili, što malcima jako imponira… A i Lisa je jako udoban kauč… 

Tako da rezimiram – svako donošenje osobnih stvari ne samo da je besmisleno, nego može biti i kontraproduktivno! Naime, ako se neki pas i zabrine za svoje u prvih par minuta, davanjem osobnih stvari od vlasnika zbog mirisa mu ne pomažete, već činite upravo suprotnu stvar podsječajući ga konstantno na ono što bi trenutno zapravo trebao „zaboraviti“, potisnuti iz fokusa – dakle, vlasnika i na dom! 

Time se pas koji se taman malo opustio i upoznao sa novom sredinom i društvom, opet i ponovno izbacuje iz ravnoteže, pa se samo vrijeme njegove prilagodbe nepotrebno produžava i otežava! Dakle, osobne stvari ne trebate nositi za peseka – i vjerujte mi, vama je sve ovo oko rastanka i putovanja te razdvojenosti tijekom puta puuuuno teže nego njemu! I to sasvim svejedno da li se pritom radi o pola dana ili o mjesec dana! 

Kada dolazite s pesekom kod nas prvi puta imajte na umu samo ovih nekoliko stvari: 
– dok vi idete možda poslovno van grada ili države, vaš pas dolazi na tulum, i jedino što mu fali je lakše provaljiva kanta za smeće, jer ove naše nisu fora kada se ne može po njima kopati…pogotovo ako nam dolazite s biglom! 

– osim samog psa, uz njega vam treba samo još hrana i veterinarska knjižica ili putovnica, radi potvrda o cijepljenu i mikročipiranju; ostale stvari, poput igračkica, zdjelica, isl. nisu potrebne jer ih imamo mi, pa nema smisla da se bez veze tovarite sa svim time! Kantu za smeće isto ne morate nositi – naše ne valjaju samo po psećem ukusu! 
– najmanje što vaš pas treba u novoj sredini su vaše čarape, majice, ručnici ili sl. radi ostavljanja gazdinog mirisa; 
– što se manje opraštate od psa tijekom prvog dolaska, tim manje sumnje da se nešto drugačije događa kod njega stvarate – zato je najbolje ponekad peseka preuzeti dolje na ulazu u zgradu, ili ako dođete gore – samo se okrenite i odite u miru svojim putem, jer što je manje zadržavanja i opraštanja, to je i pas mirniji!:-)
– keksići i poslastice se nose za svakog pojedinog psa sasvim opcionalno, za razliku od „prave“ hrane; iako ih nikad dosta, imamo ih i mi, tako da svatko dobije desert! Naravno, Lisa i Lady će vas nužno pokušati smuljati, pa se pripremite kad vas dočekaju s nečim od sljedećeg: 
– pitanjem „a di je Frolic za psa kog ste doveli?!“ na ulazu, 
– komentarom „…kakav je to vlasnik?!“ ako sa sobom ne dovučete vreću psečih grickalica, 
– vas zgrabe preklinjući sa svih svojih 40 kg – od kojih je kod svake po 5 kila viška i vetica ih je obje stjerala na dijetu – da ih izbavite iz pakla gladi u kojem žive i dobivaju hranu samo dva puta dnevno, ako Boga znate!!! Ili imate u đepu kojim slučajem par domačih čvaraka… 
No, njih samo ignorirajte… 

– ako ste već bili kod nas prije – sve znate! A jureća mrlja prozujala kraj Vas je Vaš pas koji trči gore k Lisi, Lady i društvu, ispozdravljat se može s vama isto tako i na povratku, pa ga sad pustite njegovim putem, jer zbilja ima puno posla – a i kaj će drugi pesi pomislit ak vide kak balite po njemu?! 

Kod maca je pak malo drugačija priča, jer one inicijalno upoznavanje s Lisom i Lady preskaču, kao i sa drugim psećim gostima, i smještaju se u posebni dio stana namjenjen njima! I one također uživaju slobodu boravka van kaveza, njuškaju, traže si mjesto i igračkice, i također žive s nama kao dio obitelji, jedino što su zbog pasa na drugim djelovima ograničene na manji dio stana, tj. imaju svoju sobu, dio hodnika, a kroz određene dijelove dana i kuhinju. Lisu ipak mnoge mace kasnije upoznaju, pod uvijetom da se ne boje panično pasa, iz razloga što je jako sigurna za njih, pa ih ne dira i ne naganja, već ih pusti da prve priđu k njoj, ako to žele. Legne se blizu njih i ne trza, puštajući macu da joj sama priđe iz radoznalosti, ponjuši je, isl. a kada se, i ako, maca opusti – ima super frendicu za igru, pa je to dobitak za oboje!

Mace se u pravilu također ne susreću ni sa drugim macama, jer su puno teritorijalnije od pasa i već u roku od nekoliko sati po dolasku počnu svojatati sobu, i mene skupa s njom, posebno ako su malo starije, pa ne puštaju više nikog u svoje novo carstvo! Iznimka su malde mace, koje uz malo puhanja i frktanja u početku, vrlo brzo rado prihvate pridošlicu pa ostatak svog boravka provedu u igri i nateravanju, što je stvarno užitak za gledati – i moja najdraža situacija kad imam više od jedne mace na skrbi! 

Osim navedenih i ujedino najčešćih gostiju kod nas – pasa i mačaka – imamo i goste iz drugih porodica, pa se kod nas nerijetko nađe i kunić, zamorčić ili hrčak, kornjača, papigice raznih vrsta i ostale male životinjice! Za njih ujedino vrijede i nešto drugačija pravila držanja, ali opet – ne pretjerano različita od onih koje imaju doma! Te su životinjice, naime, u svojim kavezima ili akvarijima/terarijima u kojima ih i donesu, uz iznimku svakodnevnog puštanja i igre u zasebnoj sobi, bez kontakta sa psima ili macama – naravno, ako su životinjice na to navikle doma! Tako da se i one svakodnevno rekreiraju! 

Nadajući se da će vam ovaj post pomoći u riješavanju nekih dilema i nesigurnosti oko ostavljanja pasa na čuvanju kod za to specijaliziranih servisa i firmi poput naše, pozdravljam vas do sljedećeg puta, kada će više riječi biti o brizi za pse na čuvanju, groomingu, šetnjama, dnevnom rasporedu i postupcima u slučaju da se pas razboli ili povrijedi!

Puno lijepih pozdrava,
Ivana

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

PAS – NOVI ČLAN VAŠE OBITELJI: kratki priručnik za upotrebu!

09 ožu

Ok, odlučili ste se za psa. 
Bilo da želite nabaviti psa s rodovnicom jer ste već dugo vremena ljubitelj određene pasmine, 
bilo da želite udomiti štene iz azila, sasvim je svejedno – svijesni ste da vaša odluka donosi 
i mnoge odgovornosti jer, prije i nakon svega, radi se o živom biću i novom članu vaše obitelji!
Što je važno naglasiti već u startu – pas nije igračka!
Nabavljate li štene samo stoga što ste ga obećali djetetu ukoliko bude dobro u vrtiću ili školi, 
razmislite ponovno!
Nabavljate li psa samo stoga što ga ima i vaša prijateljica – također, razmislite ponovno!
Bavim se psima već dugi niz godina mjeren doslovno u desetljećima i, ukoliko se spremate nabaviti 
svoga prvog psa, reći ću vam nekoliko vrlo važnih stvari…
Kada štene dolazi u novu obitelj, ljudi nisu nužno spremni za ono što ih čeka iz jednostavnih 
razloga: neznanja i neiskustva. Tada se, nespremni na određene i, ponekad, neočekivane stvari, 
vrlo lako i prelako predaju a stvar rješavaju odručući se svog tek nabavljenog ljubimca.
Štenad je neodoljiva no, osim igre i maženja, štenci su zapravo još vrlo, vrlo male pasje bebe 
koje ne znaju apsolutno ništa o lijepom ponašanju i pravilima kuće!
Stoga vam donosim ovaj mali praktični priručnik o tome što očekivati i kako riješiti neke od stvari 
s kojima ćete se neminovno susresti!
Da se razumijemo, NISU SVI ŠTENCI ISTI!
Ima ih samostalnijih, druželjubljivijih, življih, maznijih, mirnijih, agresivnijih, prestrašenijih ili hrabrijih, 
poslušnijih ili manje poslušnih, no nekoliko stvari se zaista odnosi na sve!

Što štenad čini:
1.) Štenci kakaju i piške po svuda. 
Baš kao i kod ljudskih i drugih beba, ovo je jednostavno fiziološka i biološka činjenica a to, 
vjerujte mi, u većini slučajeva neće prestati za nekoliko dana, koliko god se vi trudili, već vjerojatnije 
tek za nekoliko mjeseci!
Naravno, ovisno o dobi udomljenog šteneta i eventualnoj prethodnoj socijalizaciji, ovaj se proces 
kod nekih sretnika zaista i može svesti na svega nekoliko dana no, realno, riječ je samo o nekoliko 
sretnika koji čine iznimku a ne pravilo!
SVAKI PAS se može naučiti na kulturu izlazaka, no da bi to uspijelo, pas mora doseći određenu dob 
i s njom stečenu mentalnu razinu dovoljnu za određenu samokontrolu nad fiziološkim impulsima! 
Očekivati od jedva dva mjeseca stara šteneta da usvoji bon – ton po pitanju nužde u roku od dan – dva, 
u novoj sredini, odmah nakon odvajanja od majke i lega je, u najmanju ruku, apsurno! 
Baš kao što od bebe ne biste očekivali da prestane piškiti u pelene dok ne dosegne barem 2-3 godine, 
ne biste trebali očekivati niti od psa da usvoji ovakvo ponašanje u roku od npr. tjedan, pa čak i mjesec 
dana! Radite li s njime na tome dosljedno i uporno, češće ga izvodeći van i hvaleći i bodreći svaki puta 
kada nuždu obavi u parku a ne na vašem sagu, rezultati su neminovni! U početku će biti povremenih 
“pogodaka” i “propusta”, ali sve to zapravo jako brzo prođe, stoga, molim vas, ne dajte se obeshrabriti!

2.) Štenad pušta dlake.
Da, psi se linjaju. Svi. Bez iznimke. 
Čak i pasmine koje su na glasu kao ne-linjajuće zapravo gube dlaku no ona se, zbog svoje strukture, 
češće zadržava s ostalom dlakom na psu umjesto na podu, pa se naknadno eliminira groomingom,
na prvu odajući dojam “ne-linjanja”.
Razmislite malo…Gubite li vi kosu? Naravno! Sve što ima dlaku i folikul iz kojeg onda raste, tu dlaku s 
vremena na vrijeme i mijenja, što je prirodna posljedica odumiranja starih i rasta novih dlaka!
Ljudi često misle da znaju što linjanje točno znači no, ukoliko niste imali psa ili ukoliko niste bliski prijatelj 
nekoga tko psa ima, dobro razmislite prije bilo kakva poteza po pitanju udomljavanja. 
Većinu ljudi ova činjenica ne smeta no osobno poznajem i one koji su se psa na posljetku ipak odrekli 
zbog toga što su im previše smetale – upravo dlake! 
Ljubavi prema životinjama ovo nije ni najmanji problem no smatrate li da niste dorasli konstantnoj borbi 
s dlakama na odjeći, po podu i namještaju, radije nabavite nekog drugog ljubimca!
I zaboravite na mitove o proljeću i jeseni! Tada linjanje zaista jest najizraženije no psi gube dlaku 
tijekom cijele godine!

3.) Štenad ne zna pravila kučnog reda…
…dok ih vi ne naučite! 
Za štene određeni predmeti, kao što su noge od stola, vaše cipele, kuhinjske krpe, razno razni predmeti po kući koji za vas imaju i neku drugu namjenu osim trošenja mliječnih zubića i praksiranja lova, služe samo 
za jedno i jedino – grickanje!
I opet, baš kao kod ljudskih beba, uzrok tome su mliječni zubići, trening “za poslije” ili jednostavno – igra 
i zabava! Oni nisu svijesni što smiju a što ne smiju, stoga u početku “napadaju” sve! 
I za korekciju ovakva ponašanja treba malo vremena i strpljenja te upornosti ali uz dovoljan broj psećih 
igračaka, to se da vrlo brzo riješiti! 
I, baš kao kod beba, nema popuštanja! Jednom NE je uvijek NE! 

4.) Štenad rijetko kada dobro reagira na vaš odlazak iz kuće!
Dakle, odlučili ste se za psa, udomili ste ili kupili štene koje je do tada najvjerojatnije bilo s majkom 
ili nekim čoporom (psećim, ljudskim ili oboje) i doveli ste bebu u svoju obitelj, svoj čopor! 
Vi ste prva supstitucija za dom, sigurnost, majku! 
Štene će vas vrlo brzo prihvatiti, zavoljeti i slijediti po svuda, no odete li npr. nakon svega par dana 
negdje van bez njega i ostavite ga samog, šok koji slijedi je golem! To je biće upravo “izgubilo” jednu obitelj 
kako bi se našlo u drugoj – vašoj – pa je stoga i za očekivati da će reakcija u slučaju vašeg duljeg odlaska 
biti cviljenje, strah, izgubljenost… 
Stoga, nabavljate li psa, bilo bi idealno da većinu vremena nekoga imate doma uz njega, barem u prvo vrijeme! 
U slučaju da i vi i ukučani radite ili se školujete, najbolja opcija prvih nekoliko mjeseci jest da štene 
smjestite u vrtić za pse gdje će dobiti priliku za socijalizaciju s drugima, igru i skrb do vašeg povratka 
s posla i gdje, što je nabitnije – neće biti samo!!! 
Kod nas u “Duheku” vrtić za pse je redovna opcija koja posebno odgovara ljudima 
iz centra ili iz istočnih dijelova grada s obzirom na to da se mi nalazimo u Maksimiru no, osim nas, 
na području grada Zagreba, ima još nekoliko psećih vrtića tako da se uvijek može naći nešto praktično 
za svakoga, neovisno o tome u kojem dijelu grada živite!

5.) Štenci nisu baš uvijek socijalizirani.
To što se štene netom udomili iz njegova legla, ne znači da je štene socijalizirano s drugim, 
nepoznatim psima! Ono će vjerojatno isprva reagirati strahom pomiješanim sa znatiželjom te će se 
postepeno naučiti ponašati prema “psećim pravilima”, naučiti ophoditi s drugim psima, postati samostalnije 
i samouvjerenije, itd. No za to je kontakt s drugim psima zaista nužan! 
Sklanjati štene od drugih pasa koje susrečete u šetnji zbog vlastita straha najveća je pogreška koju 
možete učiniti! Ono mora naučiti “pravila ponašanja” s drugim psima no to nikako ne može ukoliko se 
VI ponašate previše protektivno! Naravno, oprez je nužan, i ne kažem da nema slučajeva napada odraslih 
pasa na štenad, no takvi su slučajevi iznimno rijetki igrate li po pravilima VI, kao trenutačni vođa čopora, a ne štene! 
Nema razloga da štenetu ne dopustite igru s drugim psom ili da ga ohrabrujete u strahu i nesigurnosti! 
Na ovu je temu napisano puno knjiga pa nema smisla da ovdje nadugačko i naširoko objašnjavam temeljne principe socijalizacije, no i u tom smislu najbolje su opcije upravo pseći vrtići, igrališta za pse i parkovi 
gdje će i vaše štene naći pregršt vršnjaka nestrpljivih da se udruže u jednom poštenom utrkancu za 
štapom, lopticom ili jednostavno – jedni za drugima!
I opet, kao kod ljudske djece, oni žele i trebaju igru. Kroz nju uče, vježbaju, napreduju i razvijaju 
mentalne, motoričke i ine sposobnosti! 
Da, opasnosti od ozlijeda uvijek postoje; kao i djeca, mogu se spotaknuti, pasti, uprljati se, izgrebati, 
uganuti nogu, pa čak se i potući oko igračke ili štapa!
Ali sve je to ok! Sjetite se sebe samih kada ste bili djeca!
A, vjerujte mi, štenci nisu baš toliko različiti!

6.) Štenci su osjetljivi.
Baš kao i ljudska djeca, štenci su osjetljivi pa su u ranoj dobi, prije razvijanja i stjecanja punog 
kapaciteta imunološkog sustava, skloniji infekcijama virusne, bakteriološke ili parazitarne etimologije, 
što se značajno prevenira redovitim cijepljenjem i protuparazitarnom terapijom te izbjegavanjem kontakata s drugim psima prije imunizacije (cijepljenja).
Nakon cjepiva na zarazne bolesti i bjesnoću, vaše štene i dalje ima sve šanse “pokupiti” pokoju virusnu 
“divotu” tipa pseći virusni kašalj (što će neminovno i učiniti!), a tu je i cijela paleta virusnih proljeva ali, 
paralela s ljudskom djecom stoji i u ovom slučaju: sve je to savršeno normalno i, štoviše, čak i nužno 
za razvoj imunološkog sustava i otpornosti! 
Štenci se, baš poput nas, jednostavno moraju “proklicati” raznim mikrobiološkim čudima kako bi na njih 
postali imuni i tu lijeka nema! Bez brige, najčešće se radi o tipičnim sezonskim virozama manifestiranim 
kašljem, povraćanjem ili proljevom a ukoliko je pas afebrilan i dobre volje, normalno jede i pije dosta tekućine, 
bez obzira na to kako bi vam se navedeni simptomi mogli učiniti strašnima, slobodno mirno spavajte! 
Za par dana proći će samo od sebe!
U slučaju porasta temperature, klonulosti, blijedila sluznica, gubitka teka uz proljev i povraćanje, odbijanja 
tekućine i/ili sukrvice u stolici, mokraći ili sekretu iz nosa, svakako odmah posjetite veterinara!
Pritom ne zaboravite da su za brži oporavak i psima potrebni vitamini i puno tekućine, baš kao i nama! 
I, da – vjerovali ili ne, psu možete skuhati i nezaslađeni čaj! I to onaj isti koji bi skuali i sebi ili svojoj bebi 
u slučaju npr. proljeva! 🙂 

7.) Psi su nemjerljiva radost, ljubav i snaga!
I TO je, na posljetku, jedina relevantna i neporeciva činjenica.
Sav se trud stostruko isplati jer ljubav, vjernost, prijatelja kakvoga ćete tek dobiti…ne mogu opisati ovako 
šturo, s par riječi… jer one, čak ni u punokrvnom pjesničkom kapacitetu, jednostavno nisu dovoljne!
Da imam samo po lipu za svaki osmijeh, suzu radosnicu, momenat ganuća koji su mi psi – i moji i tuđi! – 
priskrbili u životu, sada bih si vjerojatno mogla priuštiti i ekskluzivnu vilu na Mjesecu ili Marsu!
Kada kažem da je pas član obitelji – to zaista i mislim. 
U punom i potpunom smislu riječi!

Eto, nadam se da vam je ovaj tekst barem malo pomogao, natjerao vas da razmislite, da se dodatno 
educirate o psima, njihovoj prirodi, potrebama i socijalizaciji a za sva eventualna pitanja novih vlasnika 
ili bilo kakav savjet – slobodno mi se obratite putem maila – ivana@duhek.com ili naše 
FB stranice “Zagrebački duhek”! 🙂 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji općenito

 

Predblagdanska sezona u „Duheku“

07 pro

Kako se s početkom prosinca, haldnijim danima i ponegdje prvim pahuljama snijega grad odijeva u blagdansko ruho, predbožićno raspoloženje svakom danom sve se više osijeća i u „Duheku“.

I dok Lisa, naša retriverica, i Asja, aljaška malamutica na čuvanju, s radošću pozdravljaju hladne dane, mi ostali tapkamo na mjestu na livadici, šmrčući i posežući za maramicama, dok su Lady i Iskrica pak podjeljenog mišljenja – hladnoću ne uzimaju previše k srcu i, premda kratkodlake, brzo se zagrijavaju u igri.

Božićni ukrasi diljem grada i svuda po prodavaonicama polako u nama bude duh Božića, pa se ozbiljno spremam na prekopavanje po ormarima u potrazi za Lisinim i Ladyinim omiljenim akvizitima – sobljim roščićima na rajfu i Djed Mrazovim kapicama. Još mi niti jednom nije uspijelo slikati ih s time na glavama a da pritom ne izgledaju kao psi npr. sa Facebook stranica u tipu „Zaustavimo zlostavljanje pasa“, pa se nadam ove godine biti bolje sreće, a koliko će Lisa i Lady biti kooperativne, bolje ne nagađati… Njima naravno, nije to bed samo po sebi, ali kako su u to vrijeme uvijek prisutni i gosti, ozbiljno sumnjaju u svoj kredibilitet kao pasjih glava kuće, pa pokušaj slikanja sa kapicama i rogićima obično završava tako da ih na glavu uspijem staviti samo sebi…

U svakom slučaju, premda do Božića ima još vremena, svi se polako veselimo dolazećim blagdanima, obečajući si da će ove godine sve proći bez strke i stresa, koje redovito i primarno priredim ja, okupirajući kuhinju danima prije tijestom za kolače te naganjajući Lisu i Lady po kući koje, uvijek spremne pomoći, uporno pokušavaju otuđiti nešto od materijala – da mi olakšaju posao, naravno… Istom uče i goste, koji to redom svaki puta iste sekunde usvajaju, pa ako namjeravam napustiti kuhinju na sekundu, moram je osigurati dvostrukim lokotima, hehehe….

Slatke muke u to su doba zasijenjene samo jednom velikom manom blagdana, posebno u urbanim sredinama – petardama. Kako se većina pasa boji pucnjeva tijekom tog perioda od Božića do Nove godine, šetnje povremeno postaju prava umjetnost jer se velik broj pasa – uključujući naše Lisu i Lady – uopče ne usude van, pa ciljamo najtiše periode tijekom dana kako bi peseki barem donekle u miru obavili svoje i uživali na sviježem zraku. Za igru vani tada je malo tko raspoložen pa većinom, nakon nužde, svi vuku natrag doma, u svoju malu oazu gdje se igraju neometani pucnjavom izvana.

Ja se dodatno veselim tom periodu i zbog godišnjeg s posla u uredu u kojem radim, tako da ću biti i više doma, pa ako se zateknete u blizini s ljubimcima – svakako se javite ili navratite na livadicu kod Švarcove!:-)

Asja i Lisa

Asja i Iskrica

 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Kišni dani u „Duheku“

10 stu

Pozdrav svima!

Proteklih nekoliko kišnih dana potaknuli su me i da napišem koju o čuvanju išetanju pasa tijekom dana kada se bez kišobrana ne može! Za peseke i ostale životinjice, bar u smislu smještaja, kiša, snijeg i ostale vremenske (ne)pogode ne predstavljaju neku razliku jer su svi ionako s nama unutra, odnosno, smiješteni su slobodno u našem domu baš poput naših vlastitih ljubimaca. Pokisnuća, smrzavanja ili močenja svakako nema, a loše vrijeme vani, zbog dobrog duštva unutra, ujedino nimalo ne utječe na opću atmosferu u kojoj vlada igra, odmor i veselje! Jedini problem tijekom kišnih dana predstavljaju zapravo šetnje. Njih, naravno, ni tada ne nedostaje, pa peseki bez obzira na vremenske uvijete idu van po ustaljenom rasporedu, dakle, izvode se u šetnje četiri puta dnevno, a problematični dio odnosi se primarno i zapravo jedino na hendlanje većeg broja pasa i kišobrana. 😀

Kabanice su svakako opcija, ali ih mi -kao ni svaka druga profesionalna firma koja se bavi pet sittingom i smještajem kućnih ljubimaca – nemamo. 😀 Iz nekog razloga niti ja, niti moj otac, a niti Lisa ili Lady –budući da pas reflektira vlasnika – nemamo kabanice niti u primozgu kada bi ih, primjerice, bilo zgodno kupiti…no zato imamo pasje kabanice i kaputiće, u kojima bi Lisa i Lady prije umrle nego izašle na ulicu, pa je problem očito obiteljski. Stoga, ne preostaje nam ništa drugo do li stari dobri kišobran! S obzirom na opći krkljanac u šetnji s više pasa, neovisno o vremenskim prilikama, situacija za kišnog dana postaje svakako napetija, ako ni zbog čega drugoga –zbog naših nastojanja da kišobrane održimo u vertikalnom položaju istovremeno s nastojanjima pasa da istraže sve moguće smjerove nimalo sinkronizirano… 😀

Tu sad imamo samo dvije opcije – odbaciti kišobran kao suvišnu napravu koju ionako ne možemo zadržati nad glavom, ili uzeti van istovremeno mani broj pasa i pokušati bar donekle dostojanstveno odraditi šetnju. Druga opcija je ujedino i češća, a osim štopodupla broj runda šetnji, ipak i bolja. Pa ne uzmemo cijeličopor van odmah, nego ih podijelomo u dvije grupe. Još jedna draž kišnog vremena, s kojim su upoznati svi vlasnici pasa, je svakako i nužno brisanje poslije šetnje – što pasa,što podova za njima, što nas samih… I tako, dok mi ručnici pjevaju u glas „Give a peace the chance“, ja ih ipak ignoriram i opako im zamijeram sporo sušenje i nedostatnu brojnost u slučajevima prisustva više dugodlakih pasa poput Lise na mom teritoriju (…koji na čuvanje ionako dolaze samo kada pljušti kiša…). Kauči i kreveti, sami po sebi iznimno privlačna mjesta za skočiti na njih, za kišnih dana na neku foru nabrijavaju svoju draž za nekoliko potencija, pa je nemoguće ne skočiti na njih drito s vrata – što i čini svaki, s-v-a-k-i pas po povratku s kišne šetnje…Posebice onaj koji kauč, krevet ili išta od namještaja inače ne doživljava… 😀

Ipak, čak i uz kišu i ružno vrijeme vani te nešto kraće šetnje, koje u slučaju nevremena primarno služe kao pauza za vršenje nužde, raspoloženje gostiju ništa ne kvari a igre ne nedostaje! U „Duheku“ je uvijek spremno društvo koje igru vani kompenzira igrom unutra, pružajući nam i za kišnih i hladnih dana divan prizor koji grije svačije srce.



 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito