RSS
 

Posts Tagged ‘hotel za mačke’

KAMO SA MLADIM PSOM AKO RADITE? Dobrodošli u “Duhekov” pasji vrtić! :-)

08 svi

Dragi svi, 
budući da imamo dosta upita u svezi dnevnog boravka mladih pasa kod nas, u ovoj ću temi podrobnije 
opisati kako izgleda vrtić za pseć za pse, kada je psa uputno dati na dnevno čuvanje 
i kako ono konkrteno izgleda.
Uzmimo da ste nabavili štene (ili to želite učiniti!) no zbog poslovnih obveza tijekom dana, dio dana niste u mogućnosti osobno biti sa psom, nemate nekoga da ga pričuva, a ujedino ga nemate ni srca ostaviti samog doma!
Zbog ovog problema, ljudi čak često i odustaju od svojih namjera da ostvare svoj san i nabave psa, dok drugi prolaze prave noćne more mijenjanja rasporeda i smjena, kako bi se u što većoj mjeri prilagodili potrebama ljubimaca. 
U slučaju da vas muči bilo koja varijanta od gore navedenih pitanja – na pravom ste mjestu!
Naime, kod nas već godinama postoji uhodani vrtić za pse namijenjen svim uzrastima, u kojemu psi, 
uz redovitu dnevnu njegu, igru i hranjenje, dobivaju i jako puno po pitanju socijalizacije s drugim psima, 
ljudima i, općenito, svim vještinama nužnim za “preživljavanje” u gradu.

Uvjeti za upis u vrtić su slični kao i kod ljudske djece, tako da je prvi postulat čuvanja štenaca uredno cijepljenjeepljenje, odnosno, vakcinacija pasa. 
Naime, primarno zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih pasa na čuvanju, svi psi prije dolaska u vrtić 
nužno moraju biti procijepljeni na zarazne bolesti te očišćeni od parazita! 
Pod “zaraznim bolestima” podrazumijevamo mix cjepiva koji štenad prima po prvi puta vjerojatno još i prije 
no što će stići u vaš dom (ovisno o politici uzgajivačnice, odnosno, udruge iz koju psa udomljujete), 
a spada u tzv. obvezna cjepiva, za razliku od onih opcionalnih i dobrovoljnih. 
Obveznim cijepljenjem štenadi pse štitimo od određenih zaraznih bolesti čiji bi ishod, u slučaju zaraze, 
mogao biti koban!

Obvezno cijepljenje obuhvaća sljedeći niz bolesti:

Štenećak
Štenećak je vrlo zarazna virusna bolest koja može dovesti do teških problema u probavnom sustavu, dišnim organima (jaki kašalj, gnojni iscjedak iz nosa i očiju) ili do smrtonosnih grčeva i paralize.

Zarazni hepatitis pasa
Pseći adenovirus koji uzrokuje hepatitis obično se nalazi u vodi ili hrani onečišćenoj urinom i prvo se očituje groznicom, upalom očiju i bubrega. Ako virus zahvati i jetra, to se očituje iscrpljenošću, povraćanjem i 
proljevom. Hepatitis je smrtonosan osobito za mlade i slabe pse.

Parvoviroza
Parvovirozu uzrokuje vrlo zarazan i otporan DNA-virus CPV. Od posljedica ove bolesti (dehidracija ili trovanje 
zbog jakog povraćanja, visoke temperature do 41,5 °C i krvavog proljeva) umiru osobito mladi psi. No, ako 
životinja ovu bolest ipak i preživi, često se dogodi da umre za nekoliko godina od naknadnih posljedica parvoviroze, zbog oslabljenog imuniteta ili srčanih problema.

Leptospiroza
Leptospirozu, poznatu i kao pseći tifus, prenosi bakterija roda Leptospira koja se zadržava većinom u 
onečišćenoj zemlji ili vodi.
Ova visoko zarazna bolest može izazvati teška oštećenja organa osobito kod mladih pasa ili pasa slabog imuniteta, koja često mogu završiti smrću. Leptospiroza se zadnjih godina značajno proširila. S obzirom 
na to da se može proširiti i na ljude i biti vrlo opasna, savjetujemo hitno cijepljenje.

Bjesnoća
Kao što se leptospiroza može prenijeti na ljude, isti je slučaj i s bjesnoćom. Radi se o tzv. zoonozama koje obavezno treba prijaviti. Bjesnoća se kod pasa prenosi virusom i ima karakteristične simptome kao što su jako slinjenje i povećana agresivnost te je uvijek smrtonosna.

Kada treba cijepiti psa?

Iako u vezi s učestalosti i razmakom između cijepljenja postoje različiti pogledi i mišljenja, veterinari i vlasnici 
pasa složni su barem kada se radi o hitno potrebnom osnovnom cijepljenju štenadi.štenadi. 
Kada se, nakon perioda sisanja, polagano smanji zaštita majčinim antitijelima (koja se na početku dobiva 
majčinim mlijekom), u dobi od 8 tjedana treba započeti s osnovnim cijepljenjem.ljenjem.

Prvo cjepivo cjepivo u osmom, odnosno, eventualno u dvanaestom tjednu starosti služi samo za aktiviranje imuniteta. 
Potpuni imunitet protiv bolesti za koju je primio cjepivo pas u pravilu stječe tek nakon druge injekcije, iz čega proizlazi da je prvo cjepivo potpuno besmisleno ako se izostavi drugo ili treće cijepljenje!!!

Za mlade pese na čuvanju nužno je psa, dakle, prije samog dolaska u vrtić i, samim time, kolektiv, procijepiti barem dva puta kako bi razvio relevantnu imunološku reakciju, odnosno, stekao imunitet.
Pri tome nam je bjesnoća, ujedino “najpopularnija” bolest protiv koje obvezno cijepimo pse, i zadnja na listi imunizacije. 
Zašto? 
Stoga što je vjerojatnost zaraze bjesnoćom u Hrvatskoj u urbanim zonama gotovo ravna nuli; dakle, ukoliko 
vaše štene još nije doraslo cjepivu protiv bjesnoće, doticaj s drugim psima, posebice onim kućnim, odraslim i imuniziranim, zasigurno neće rezultirati zarazom vašeg psa bjesnoćom… dok npr. sa štenećakom to, na 
žalost, zbog daleko veće prisutnosti virusa, često nije slučaj. Naime, čak i imunizirani psi mogu biti prenosnici. 

Uz ova obvezna cijepiva, postoji i niz onih opcionalnih, kao što je, primjerice, cjepljenje protiv zaraznog psećeg kašlja. Osobno, to čak ni ne preporučam, jer se tu, kao i u slučaju npr. humanih viroza, sam patogen 
mutacijama mijenja iz godine u godinu pa, ukoliko ste psa i cijepili, postoji mogućnost da će opet pobrati drugi soj.
Za razliki od štenećaka, virusni kašalj nije bolest koja ima letalni ishod a u slučaju eventulanih sekundarnih 
infekcija respiratornog sustava bakterijskom upalom, stvar se lako rješava antibioticima. 
Naravno, baš kao i kod ljudske djece, i štenci moraju proći određeni mikrobiološki spektar, pri čemu se 
imuniziraju stvarajući prirodni imunitet.

Osim cijepljenja, vrlo je važno i da pas bude očišćen od parazita! Čišćenje se obavlja paralelno s cijepljenjem 
a, kada ste to obavili – spremni ste za vrtić! 

Vrtička dobati?

Što se tiče samog dobnog ograničenja pasa koji dolaze na čuvanje, preduvijet je samo gore spomenuto 
cijepljenje. Dakle, ništa po pitanju neke konkretne dobi, nije prerano ili prekasno!
U vrtić se podjedanko primaju psi u starosti od 3-4 mjeseca, kao i oni od 6 mjeseci, ili godinu dana!

Akomodacijacija

Akomodacija štenadi na vrtić, odnosno, boravak van poznate sredine doma i vlasnika, nešto je što se zapravo odvija puno brže i lakše nego što je to slučaj s npr. ljudskom djecom. Kako su psi bića čopora, do sada, 
u punih 11 godina odkako se bavimo ovim poslom, zaista nismo imali niti jedan jedini slučaj šteneta koje 
se ne bi momentalno akomodiralo na smještaj. Naravno, tome primarno možemo zahvaliti našoj vjernoj pet siterskoj psećoj postavi – Lisi i Lady – kao i ostalim mladim štićenicima na skrbi!
I tako, dok većina vlasnika u suzama vizualizira svog mališana uplakanog i prestrašenog u nekom kutu, 
realnost je (hvala Bogu!) nešto sasvim suprotno! 
Čak i ako pas u početku pokazuje određene znakove straha, zahvaljujući urođenoj štenećoj znatiželji, 
nagonu za druženjem i igrom te tipičnom dječjem entuzijazmu, već nakon pola sata po dolasku možete 
promatrati svoje štene u ludo zabavnom trku s drugima! 
Pritom je bitno napomenuti da i ovdje vrijedi pravilo kao i u vrtiću: kada, nakon inicijalnog upoznavanja, 
dogovorite termine i počnete dovoditi psa redovno – zbrište na posao čim prije! Svako duže zadržavanje i, posebice, iskazivanje nerealne zabrinutosti, u psu samo izaziva dodatnu nelagodu.
Zamislite npr. sebe! 
Netko vas dovede negdje gdje ćete privremeno boraviti i gdje vam se jamči sigurnost i ugodan boravak. 
Onda se ta osoba s vama pozdravlja u nedogled, uvjeravajući vas da će sve biti u redu, sa suzama u očima 
i drhtavim glasom! 
Kako biste se osjećali, što biste pomislili?!
“Čekaj malo…nekaj se ziher događa! ‘Di su me to doveli?!”
Iako psi nisu racionalni poput nas, vrlo su empatični pa takve rastanke doživljavaju na način sličan nama, 
samo bazirajući svoja “čitanja” na instinktu i osjećajima.
Zato uvijek preporučam svim novim vlasnicima i klijentima da pri ostavljanju psa na čuvanju, budu što mirniji, sigurniji i kraći pri rastanku!
Jer vrijeme proleti za čas, vaša je beba opet s vama, a i kod vas i kod nje, na taj smo način izbjegli nepotreban stres! 

sretan

Vrijeme boravka psa u vrtiću

Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno. 
Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!

Što treba donjeti sa sobom?

Uz mladog psa, osim potvrde o cijepljenju (veterinarska knjižica), potrebno je donjeti i hranu koju ste odabrali za svoje štene, budući da svatko od klijenata u pravilu ima drugačiji menu.
Hrana svakako može biti i naša, uz prethodnu napomenu o preferiranom brandu, kako bismo se, u slučaju da je trenuno nemamo, mogli na vrijeme opskrbiti!
Budući da se mladi psi u prosjeku hrane tri puta dnevno, pas kod nas najčešće dobije doručak i ručak, dok je do večere već doma s vama! U slučaju dužeg zadržavanja na poslu, ne brinite, pas će biti nahranjen i navečer ili kada god i kako to njegove prehrambene potrebe i/ili navike nalažu! 

sretan

Izuzev hrane i veterinarske knjižice, sa psom ne trebate donositi apsolutno ništa više!
Igračkice i ležajeve osiguravamo mi u sklopu vrtića a, uostalom, svaka igračkica koju eventualno i donesete sa sobom najvjerojatnije će stradati u napadu mnogih sitnih mlječnjaka našeg štenećeg čopora!

Što nudimo? Dnevni program skrbi: 

Po preuzimanju vašeg psa, u slučaju da ste kod kuće preskočili doručak, prvo ga uvodimo u posebnu prostoriju gdje pas dobiva svoju hranu. 
Po doručku, smješta se s drugom štenadi gdje započinje cjelodnevno natjeravanje i igra!
Psi se nikada ne drže u boxevima, niti vani na otvorenom, već cijelo vrijeme borave s nama u prostorijama 
našeg (a uskoro maltene i vašeg!

sretan

) doma, baš kao što je to slučaj i u njihovu vlastitu domu! 
Zbog ovakvog načina čuvanja kod pasa nema stresa, straha, odbijanja hrane, isl. , međutim, zbog takvog 
pristupa nismo u mogućnosti uzeti veći broj pasa na čuvanje istovremeno. Problem je jedino što su 
povremeno mjesta dosta ograničena pa je, u slučaju potrebe, dobro rezervaciju planirati što prije!
S duge strane, psu to omogućava daleko ugodniji boravak, individualni pristup i skrb kakvu doista i zaslužuje!
Budući da psi borave s nama doma – poput naših pasa – kako bismo im osigurali istrčavanje i igru na 
otvorenom, izvodimo ih u nekoliko šetnji tijekom boravka, ili se puštaju u ograđeno dvorište! 
Kod mladih pasa, ovi su izlasci u nekoliko šetnji tijekom boravka (naravno, ovisno i o vremenskim uvjetima!) 
veliki plus jer omogućavaju i izravnu socijalizaciju po svim stavkama dnevnog reda jednog gradskog psa: 
– socilaizacija s drugim psima, 
– privikavanje na vršenje nužde vani,
– privikavanje na šetnju na povodcu/lajni,
– privikavanje na redoviti grooming (iščetkavanje i njegu dlake kod dugodlakh pasmina),
– privikavanje na hod po stepenicama (1. kat),
– privikavanje na gradske uvjete (tramvaji, automobili, drugi ljudi, djeca, itd.)

Cijena vrtića

Cijena jednokratne usluge vrtića za pse iznosi od 30 – 60 kn a ovisi o dužini dnevnog boravka.
Čuvanje psa jednokratno od 1-3 sata iznosi 30 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 5-8 sati iznosi 50 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 8- 10 sati iznosi 60 kn.
U slučaju boravka dužeg od 10 sati u jednom danu, cijena jednokratnog čuvanja iznosi 80 kn.
Cjelodnevni boravak uključujući i noćenje, iznosi 80 kn/po danu.

VAŽNA NAPOMENA: 
U slučaju kontinuiranog korištenja vrtića svakim radnim danom do 10 sati dnevno, cijena 
se dogovara u jednokratnom mjesečnom iznosu pri kojem ostvarujete i znatan POPUST, odnosno, za svaki puni tjedan čuvanja od ponedjeljka do petka osvajate jedan gratis dan! Konkretno, u tom slučaju, tjedna cijena čuvanja ne iznosi 300, već 240 kn, dok se fiksna mjesečna cijena čuvanja dogovara u iznosu od 960 kn, neovisno o broju radnih dana u mjesecu!
Štićenici udruga/azila te psi spašeni od eutanazije ostvaruju i dodatan popust! 

sretan

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge jedna je od također prisutnih opcija, koja se najčešće koristi kod 
nešto starijih pasa, kod kojih je cilj postići akomodaciju na samostalan boravak u vlastitu domu do povratka vlasnika s posla. Opciju je moguće koristiti i kod mlađe štenadi a svodi se na uslugu obilaska psa “na vašem terenu” te hranjenja i izvođenja u šetnju.
Temeljna cijena ove usluge iznosi 40 kn, ovisno o udaljenosti doma naručitelja, a može 
iznositi i nešto više (pod pretpostavkom da ste mi daleko, što uključuje i nužnost korištenja osobnog ili gradskog prijevoza). 

U nadi da sam vam uspijela objasniti većinu stavki koje zanimaju svakog novog vlasnika psa i korisnika našeg vrtića, ostavljam vas s puno lijepih pozdrava od mene i čitave čupave ekipe!

Za sva eventualna dodatna pitanja i savjete, stojim na raspolaganju a kontaktirati me možete na bilo koji
od već uvriježenih kontakata “Zagrebačkog duheka”:

mob. 091 7334 456 – Ivana
e-mail: ivana@duhek.com

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji općenito

 

PET SITTING U MJESTU NARUČITELJA USLUGE, ODNOSNO, OBILAZAK ŽIVOTINJA U NJIHOVOM DOMU

08 svi

Premda se ljudi ponekad teže odlučuju na opciju klasičnog pet sittinga, odnosno, čuvanja i/ili obilsaka i brige za kućnog ljubimca u vlastitom domu – prvenstveno zbog pitanja ostavljanja ključeva svoga doma strancima – svakako preporučam da svatko skeptičan i nepovjerljiv barem dvaput razmisli o ovoj opciji prije no što od nje odustane, jer u mnogim slučajevima je zaista spasonosna!

Razlog pisanja ovog posta je „inspiracija“ nedavnim događajima, usljed kojih su ljudi, čak i blizu nama doma, sa ljubimcima koje bi bilo lako obići i koji zaista ne trebaju ništa više osim dnevnog hranjenja, i čišćenja, glatko odbili suradnju i čak sasvim odustali od godišnjeg jer kod nas doma nije više bilo mjesta, a oni nisu imali kome ostaviti kućne ljubimce, dok su bili prenepovjerljivi spram ideje ostavljanja ključeva, da se životinjica obiđe!

Štoviše, da bi stvar bila gora, jedan je par išao tako daleko da je radije macu ostavio na ulici smatrajući da će se ona ipak zadržati u okolici tih tjedan dana dok se oni ne vrate s mora, i nazvavši me onda s puta s molbom da ipak svratim i ponekad pogledam oko njihove zgrade te joj dam nešto za jesti ako sam usput!!! Oni će mi to refundirati! 

Dakle, dragi moji interesenti – da prije svega rasčistimo par osnovnih stvari u nekoliko sljedećih crtica, kojie će nekim ljudima – a i životinjama – možda ipak malo olakšati dilemu. 

Prvo, nesklonost ljudi takvoj opciji obilaska životinje u njenom domu sasvim je razumljiva iz mnogih razloga, a jedan od njih – ujedino i primarni u ovom slučaju! – jest nepostojanje ovakve prakse na našim prostorima prije, pa i na sam spomen te opcije još ima ljudi koji na to gledaju kao na neki „shaddy buziness“…. I koliko god je to vani uobičajna praksa, kod nas je klasični pet sitting još uvijek u povojima, što zbog nepovjerenja ljudi, što zbog straha od krađe bilo čega/koga, što zbog brige za ljubimce u satima kada sittera nema kod njega. 

Sve navedeno je u nekim slučajevima opravdano, no u nekima sasvim neopravdano – ovisno prvenstveno o tome tko vam je pet sitter, kakva mu je reputacije i da li se radi o registriranoj djelatnosti ili povremenim sitterima na crno, koje ne poznajete, naravno (dakle, ne mislim pritom na susjeda, frenda ili studenticu iz kvarta koju poznajete godina, a koji vam hrane mačku i ribice dok ste na moru ili prošeću psa ako radite duplu…). 

Ono što je ovdje najbitnije naglasiti je sljedeće: premda ima dosta entuzijasta i „divljih“ pet sittera na crno po oglasnicima, plakatićima po stupovima, pet shopovima, Njuškalu, isl. – koji možda baš i ne ulijevaju povjerenje – u našem slučaju ipak se radi o registriranoj i ovlaštenoj tvrtci koja se ovim poslom bavi profesionalno, ima status pravne osobe te dozvolu za rad, kao i određenu reputaciju građenu godinama. Nadalje, kao pravna osoba, imamo sve podatke relevantne za posao, kao i one o nama navedene i na našim stranicama, u registrima, i td. koji su javni i pristupačni svakome.

Zagrebački duhek je, ujedino, vjerojatno jedini pet sitting servis koji se redovito svake godine pojavljuje u dnevnim medijima, poput Večernjeg, 24 sata, na radio postajama poput Antene Zagreb, isl. , a posebice tijekom ljetnih mjeseci kada su ovakve usluge potrebnije nego tijekom ostatka godine. Ne pišem ovo iz neke pretencioznosti no, premda nismo velika firma, hotel ili motel s velikim kapacitetima i kapitalom – jesmo dosta marketinški eksponirani , i – barem u svijetu životinja i kućnih ljubimaca – poprilično sveprisutni.

Dakle, vidite, da i želimo nestati s vašim tv-om ili laptopom, to jednostavno više ne možemo, jer jako puno ljudi zna za nas i radi s nama, na različite načine! Žao mi je…

rofl

 Probajte s onima za odvoz bijele tehnike. 

rofl

A broj životinja, odnosno, vrsta koje je moguće čuvati na način da se obiđu u vlastitom domu je popriličan. I dok kod nas tijekom ljetnih mjeseci zbog prirode posla najčešće nema mjesta u korist pasa, mnoge se druge mogu zbrinuti na drugačije načine, pa zaista nema potrebe za izbacivanjem životinja na ulicu! Ili za otkazivanjem putovanja, ako smo kod toga…

Mace su najčešći slučaj, a osim što mogu doći kod nas – gdje se pak drže posebno no ne u kavezima -njihov smještaj ovisi i o tome koliko su primarno socijalizirane, kao i o raspoloživom mjestu! 

Kada mjesta nema, kod maca svakako postoji i jedan velika prednost – a to je da se mogu ostaviti i kod sebe doma, u kojem slučaju ih mi obilazimo i hranimo, čistimo wc, mjenjamo vodu i poigramo se s njima. Kako nisu ovisne o šetnjama i o ljudskom društvu u mjeri u kojoj su to psi, ova opcija savršeno funkcionira bez obzira na dob mačke ili duljinu vlasnikova iskustva. 

Ista opcija dolazi u obzir i ako imate kornjaču, kunića, zamorca, hrčka, afričkog ježa, tvora, ribice ili papigicu! Svaka se od navedenih životinjica, naime, u slučaju nedostatka mjesta za smještaj kod nas, može obići i u svom domu, pri čemu se čisti, mjenja se voda, hrani se i, ako je na to navikla, pušta se malo van na igru/šetnju stanom. 

Cijena po obilasku jednaka je za svaku od navedenih vrsta a iznosi 40 kn, osim u slučajevima većih udaljenosti (npr. drugi kraj grada)kada se plaća i prijevoz dodatnih 10 kn. Dakle, cijena se ipak najčešće kreće od 40 kn po obilasku, odnosno, danu – jer se najčešće radi o jednom obilasku dnevno – i ovisno o mjestu stanovanja. 

Obilazak se može dogovoriti, kako je navedeno, jednom dnevno, kao i više puta tijekom dana! Obilazak se, kao i čuvanje kod nas, treba rezervirati što ranije, posebno u sezonama godišnjih ili tijekom blagdana i praznika, kako bi vas na vrijeme mogli uvrstiti u raspored – posebno ukoliko niste iz susjedstva! 

Naime, što zbog drugih obaveza, što stoga što obilazak životinjica na npr. suprotnim krajevima grada uzme dosta vremena, posebno ako se radi i o životinjama koje se puštaju iz kavezića i s kojima se provede neko vrijeme, može se desiti da ih ni ne mogu uzeti više dnevno zbog fizičke nemogućnosti da ih sve stignem obići, pa je ranija rezervacija svakako poželjna!

U nadi sa sam barem malo uspijela u nakani da promijenim mišljenje i pogled na klasični pet sitting skeptičnih ljudi, pozdravljam vas do sljedećeg puta! 

wave

P.S . Opći uvjeti poslovanja za ono drugo:
(il’ti malo šale za vedriji dan)

Televizore (manje i laganije), laptope i beštek otuđujemo samo uz prethodnu najavu! 

Frižidere, vešmašine, kauče i sl. kojih ste se željeli riješiti, no supruga/suprug Vam to ne dopušta, pa želite svu krivnju svaliti na nas uklanjamo tek po nabavci vozila – jer svoga nemamo – ili u suradnji sa ZET-om! 
Zato i pišem da se za obilazak na daljim lokacijama dodatno plaća i prijevoz!

thumbup

 Stoga su cijene podložne promjenama! Hvala na razumijevanju!

Ljubavnice i ljubavnike zatečene u stanu ignoriramo.

Leševe NE uklanjamo iz ormara!

Ostalo po dogovoru i u skaldu s Općim uvijetima poslovanja za ono drugo!

Hvala!

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Reakcija pasa, mačaka i drugih ljubimaca na izbivanje vlasnika: Praktičan savjetnik kako se razdvojiti od ljubimca kada ga ostavite na čuvanju :-)

09 ožu

Dragi svi, evo mene opet s novim postom, a u ovoj bih se temi malo osvrnula na jedan problem koji muči večinu vlasnika suočenih s nužnošću ostavljanja psa na čuvanju kada kreću na put.

Naime, od mnogih pitanja koja muče vlasnike, najčešća su ova:
– kako će se pas snaći u novoj sredini bez njih, 
– kako će se snaći u suživotu s drugim psima kod nas na čuvanju te
– kako to sve kod nas izgleda i u kakvim uvjetima psi borave.

Premda sam o ovim temama pisala i ranije, vlasnicima je to svakako i dalje najvažnija stvar i presudan čimbenik pri izboru hotela za pse ili pet – sittera, pa mislim da nije zgorega da neke stvari ponovim, a neke nove objasnim po prvi puta!

Prije svega, mislim da je za početak najvažnije napomenuti da se, kada dođu kod nas na čuvanje, psi, mace i druge životinjice, osim onih za koje je to apsolutno nužno, ne drže u boxevima! Oni se, dakle, sasvim normalno uklapaju u svakodnevni suživot s nama te našim pesicama Lisom i Lady, te postaju članovi obitelji dokle se god njihovi vlasnici ne vrate! 

Tako se peseki, po dolasku, prvo susreću s nama i našim curama, istražuju slobodno „teren“ u smislu njuškanja po sobama, hodnicima, kuhinji, itd., te u pravilu u svega nekoliko minuta skuže i gdje stoje igračkice, kakvih sve ležajeva ima, koji je kauč najmekši, koliko je koš za smeće podatan za otvaranje i kopanje po njemu, gdje Lisa skriva moje ukradene šlape, i sva ostala esencijalno važna pitanja! 

Na žalost, moram napomenuti – koš za smeće nije moguće otvoriti i kopati po njemu, pa na tu temu imamo i dosta primjedbi u knjizi žalbe, u pravilu redovito od naših gostiju biglova… 

Lisa i Lady su pak nadležne za distrakciju, odnosno, omogučavaju vlasnicima pasa da neopaženo klisnu van jer su njihovi ljubimci u pravilu ionako prezauzeti za ikakve oproštaje – što je svakako najbolji mogući scenarij za svakog vlasnika!

Ljudi koji kod nas sa ljubimcem dođu prvi puta, nerijetko strašno pate zbog osječaja krivice što životinju ostavljaju nepoznatim ljudima, zamišljajući je tužnu i utučenu u nekom kutku, pa stoga često sa sobom uzimaju i razne stvari od doma, poput svojih majica, čarapa, isl. da se životinja ne bi osjećala potpuno napušteno. 

Pogrešno da pogrešnije ne može biti! 

Kao prvo, svaki pas – koliko god mlad, star, vezan za vlasnika, zaigran ili osjetljiv bio – jako dobro zna da je mjesto gdje je došao za njega dobro – a to shvati još daleko prije vlasnika! 

Zašto i kako? Naime, osim ugodne i domaće atmosfere i drugih veselih pasa u blizini, puno mu informacija o novom mjestu daje i nos! Kako se, primjerice, psi jako uplaše kada dođu kod veterinara, čak i ako nisu imali nekih neugodnijih i bolnijih iskustava, tako se i opuste i smire u sredini u kojoj vlada zaigrano okružje! Razlog tome su feromoni koje ispuštaju svi psi ovisno o situaciji u kojoj se nađu na nekom terenu, šaljući tako suptilne misrisne informacije svojih rođacima i sudruzima o nekom mjestu! Osim onih seksualnih, postoje više vrsta feromona kod pasa, koji daju različite signale! I dok neki upozoravaju misrisom straha, kojima obiluju vet. ambulante pa se peseki većinom svi snužde, tako drugi signaliziraju nešto sasvim različito! Dakle, već na prvu pas može štošta zaključiti o prostoru gdje se nalazi – ako se psi koje njuši tu osijećaju sigurno i kao kod kuće, gdje se igraju, leže, klopaju ili zauzimaju fotelje – stvara poprilično dobro mišljenje o novoj sredini! 

Drugi, zapravo toliko međuovisni i povezani faktor s mirisima, su sami izvori tih mirisa – psi! A bilo da se radi samo o stalnim stanovnicima naše rezidencije 😀 bilo da se radi o gostima – kod nas ih uvijek ima! Što ujedino znači igru i zabavu, pa se psi doslovno ni ne stignu zabrinuti i zapitati za vlasnika! U prvim minutama se znaju eventualno malo osvrnuti oko sebe, biti malo nesigurni u Lisu i Lady, koje su dosta velike, pa im pristupaju opreznije dok ih ne skuže, ali to je više – manje sve! Već nakon prve zajedničke šetnje peseki se međusobno toliko učopore, da je bez iznimke, svaki puta, o kako se god kompliciranom psu radilo – veći problem vraćanje doma, nego dolazak! Ne u smislu da se ne vesele vlasniku, već u smislu da smatraju da bi, kad već idu doma, Lisa i Lady trebale s njima! Kad skuže da neće nagovoriti vlasnika na takav pothvat, neki reagiraju plačem i protestom – u pravilu, svi maltezeri i male pasmine… Ne znam zašto, ali ti se mali peseki, koji se Lise i Lady najviše boje po dolasku, najteže od njih opraštaju na odlasku. Kako su Lisa i Lady ponekad jedino „veliko-pasno“ društvo koje mali pesek ima, možda su im tim zanimljivije društvo! A i one ne pomažu – jako vole male pseke, pa ih maze, paze, peru, blače, hrane… 😀 Uglavnom, jako se brinu za njih, premda ih nismo nikada tome učili, što malcima jako imponira… A i Lisa je jako udoban kauč… 

Tako da rezimiram – svako donošenje osobnih stvari ne samo da je besmisleno, nego može biti i kontraproduktivno! Naime, ako se neki pas i zabrine za svoje u prvih par minuta, davanjem osobnih stvari od vlasnika zbog mirisa mu ne pomažete, već činite upravo suprotnu stvar podsječajući ga konstantno na ono što bi trenutno zapravo trebao „zaboraviti“, potisnuti iz fokusa – dakle, vlasnika i na dom! 

Time se pas koji se taman malo opustio i upoznao sa novom sredinom i društvom, opet i ponovno izbacuje iz ravnoteže, pa se samo vrijeme njegove prilagodbe nepotrebno produžava i otežava! Dakle, osobne stvari ne trebate nositi za peseka – i vjerujte mi, vama je sve ovo oko rastanka i putovanja te razdvojenosti tijekom puta puuuuno teže nego njemu! I to sasvim svejedno da li se pritom radi o pola dana ili o mjesec dana! 

Kada dolazite s pesekom kod nas prvi puta imajte na umu samo ovih nekoliko stvari: 
– dok vi idete možda poslovno van grada ili države, vaš pas dolazi na tulum, i jedino što mu fali je lakše provaljiva kanta za smeće, jer ove naše nisu fora kada se ne može po njima kopati…pogotovo ako nam dolazite s biglom! 

– osim samog psa, uz njega vam treba samo još hrana i veterinarska knjižica ili putovnica, radi potvrda o cijepljenu i mikročipiranju; ostale stvari, poput igračkica, zdjelica, isl. nisu potrebne jer ih imamo mi, pa nema smisla da se bez veze tovarite sa svim time! Kantu za smeće isto ne morate nositi – naše ne valjaju samo po psećem ukusu! 
– najmanje što vaš pas treba u novoj sredini su vaše čarape, majice, ručnici ili sl. radi ostavljanja gazdinog mirisa; 
– što se manje opraštate od psa tijekom prvog dolaska, tim manje sumnje da se nešto drugačije događa kod njega stvarate – zato je najbolje ponekad peseka preuzeti dolje na ulazu u zgradu, ili ako dođete gore – samo se okrenite i odite u miru svojim putem, jer što je manje zadržavanja i opraštanja, to je i pas mirniji!:-)
– keksići i poslastice se nose za svakog pojedinog psa sasvim opcionalno, za razliku od „prave“ hrane; iako ih nikad dosta, imamo ih i mi, tako da svatko dobije desert! Naravno, Lisa i Lady će vas nužno pokušati smuljati, pa se pripremite kad vas dočekaju s nečim od sljedećeg: 
– pitanjem „a di je Frolic za psa kog ste doveli?!“ na ulazu, 
– komentarom „…kakav je to vlasnik?!“ ako sa sobom ne dovučete vreću psečih grickalica, 
– vas zgrabe preklinjući sa svih svojih 40 kg – od kojih je kod svake po 5 kila viška i vetica ih je obje stjerala na dijetu – da ih izbavite iz pakla gladi u kojem žive i dobivaju hranu samo dva puta dnevno, ako Boga znate!!! Ili imate u đepu kojim slučajem par domačih čvaraka… 
No, njih samo ignorirajte… 

– ako ste već bili kod nas prije – sve znate! A jureća mrlja prozujala kraj Vas je Vaš pas koji trči gore k Lisi, Lady i društvu, ispozdravljat se može s vama isto tako i na povratku, pa ga sad pustite njegovim putem, jer zbilja ima puno posla – a i kaj će drugi pesi pomislit ak vide kak balite po njemu?! 

Kod maca je pak malo drugačija priča, jer one inicijalno upoznavanje s Lisom i Lady preskaču, kao i sa drugim psećim gostima, i smještaju se u posebni dio stana namjenjen njima! I one također uživaju slobodu boravka van kaveza, njuškaju, traže si mjesto i igračkice, i također žive s nama kao dio obitelji, jedino što su zbog pasa na drugim djelovima ograničene na manji dio stana, tj. imaju svoju sobu, dio hodnika, a kroz određene dijelove dana i kuhinju. Lisu ipak mnoge mace kasnije upoznaju, pod uvijetom da se ne boje panično pasa, iz razloga što je jako sigurna za njih, pa ih ne dira i ne naganja, već ih pusti da prve priđu k njoj, ako to žele. Legne se blizu njih i ne trza, puštajući macu da joj sama priđe iz radoznalosti, ponjuši je, isl. a kada se, i ako, maca opusti – ima super frendicu za igru, pa je to dobitak za oboje!

Mace se u pravilu također ne susreću ni sa drugim macama, jer su puno teritorijalnije od pasa i već u roku od nekoliko sati po dolasku počnu svojatati sobu, i mene skupa s njom, posebno ako su malo starije, pa ne puštaju više nikog u svoje novo carstvo! Iznimka su malde mace, koje uz malo puhanja i frktanja u početku, vrlo brzo rado prihvate pridošlicu pa ostatak svog boravka provedu u igri i nateravanju, što je stvarno užitak za gledati – i moja najdraža situacija kad imam više od jedne mace na skrbi! 

Osim navedenih i ujedino najčešćih gostiju kod nas – pasa i mačaka – imamo i goste iz drugih porodica, pa se kod nas nerijetko nađe i kunić, zamorčić ili hrčak, kornjača, papigice raznih vrsta i ostale male životinjice! Za njih ujedino vrijede i nešto drugačija pravila držanja, ali opet – ne pretjerano različita od onih koje imaju doma! Te su životinjice, naime, u svojim kavezima ili akvarijima/terarijima u kojima ih i donesu, uz iznimku svakodnevnog puštanja i igre u zasebnoj sobi, bez kontakta sa psima ili macama – naravno, ako su životinjice na to navikle doma! Tako da se i one svakodnevno rekreiraju! 

Nadajući se da će vam ovaj post pomoći u riješavanju nekih dilema i nesigurnosti oko ostavljanja pasa na čuvanju kod za to specijaliziranih servisa i firmi poput naše, pozdravljam vas do sljedećeg puta, kada će više riječi biti o brizi za pse na čuvanju, groomingu, šetnjama, dnevnom rasporedu i postupcima u slučaju da se pas razboli ili povrijedi!

Puno lijepih pozdrava,
Ivana

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Predblagdanska sezona u „Duheku“

07 pro

Kako se s početkom prosinca, haldnijim danima i ponegdje prvim pahuljama snijega grad odijeva u blagdansko ruho, predbožićno raspoloženje svakom danom sve se više osijeća i u „Duheku“.

I dok Lisa, naša retriverica, i Asja, aljaška malamutica na čuvanju, s radošću pozdravljaju hladne dane, mi ostali tapkamo na mjestu na livadici, šmrčući i posežući za maramicama, dok su Lady i Iskrica pak podjeljenog mišljenja – hladnoću ne uzimaju previše k srcu i, premda kratkodlake, brzo se zagrijavaju u igri.

Božićni ukrasi diljem grada i svuda po prodavaonicama polako u nama bude duh Božića, pa se ozbiljno spremam na prekopavanje po ormarima u potrazi za Lisinim i Ladyinim omiljenim akvizitima – sobljim roščićima na rajfu i Djed Mrazovim kapicama. Još mi niti jednom nije uspijelo slikati ih s time na glavama a da pritom ne izgledaju kao psi npr. sa Facebook stranica u tipu „Zaustavimo zlostavljanje pasa“, pa se nadam ove godine biti bolje sreće, a koliko će Lisa i Lady biti kooperativne, bolje ne nagađati… Njima naravno, nije to bed samo po sebi, ali kako su u to vrijeme uvijek prisutni i gosti, ozbiljno sumnjaju u svoj kredibilitet kao pasjih glava kuće, pa pokušaj slikanja sa kapicama i rogićima obično završava tako da ih na glavu uspijem staviti samo sebi…

U svakom slučaju, premda do Božića ima još vremena, svi se polako veselimo dolazećim blagdanima, obečajući si da će ove godine sve proći bez strke i stresa, koje redovito i primarno priredim ja, okupirajući kuhinju danima prije tijestom za kolače te naganjajući Lisu i Lady po kući koje, uvijek spremne pomoći, uporno pokušavaju otuđiti nešto od materijala – da mi olakšaju posao, naravno… Istom uče i goste, koji to redom svaki puta iste sekunde usvajaju, pa ako namjeravam napustiti kuhinju na sekundu, moram je osigurati dvostrukim lokotima, hehehe….

Slatke muke u to su doba zasijenjene samo jednom velikom manom blagdana, posebno u urbanim sredinama – petardama. Kako se većina pasa boji pucnjeva tijekom tog perioda od Božića do Nove godine, šetnje povremeno postaju prava umjetnost jer se velik broj pasa – uključujući naše Lisu i Lady – uopče ne usude van, pa ciljamo najtiše periode tijekom dana kako bi peseki barem donekle u miru obavili svoje i uživali na sviježem zraku. Za igru vani tada je malo tko raspoložen pa većinom, nakon nužde, svi vuku natrag doma, u svoju malu oazu gdje se igraju neometani pucnjavom izvana.

Ja se dodatno veselim tom periodu i zbog godišnjeg s posla u uredu u kojem radim, tako da ću biti i više doma, pa ako se zateknete u blizini s ljubimcima – svakako se javite ili navratite na livadicu kod Švarcove!:-)

Asja i Lisa

Asja i Iskrica

 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Kišni dani u „Duheku“

10 stu

Pozdrav svima!

Proteklih nekoliko kišnih dana potaknuli su me i da napišem koju o čuvanju išetanju pasa tijekom dana kada se bez kišobrana ne može! Za peseke i ostale životinjice, bar u smislu smještaja, kiša, snijeg i ostale vremenske (ne)pogode ne predstavljaju neku razliku jer su svi ionako s nama unutra, odnosno, smiješteni su slobodno u našem domu baš poput naših vlastitih ljubimaca. Pokisnuća, smrzavanja ili močenja svakako nema, a loše vrijeme vani, zbog dobrog duštva unutra, ujedino nimalo ne utječe na opću atmosferu u kojoj vlada igra, odmor i veselje! Jedini problem tijekom kišnih dana predstavljaju zapravo šetnje. Njih, naravno, ni tada ne nedostaje, pa peseki bez obzira na vremenske uvijete idu van po ustaljenom rasporedu, dakle, izvode se u šetnje četiri puta dnevno, a problematični dio odnosi se primarno i zapravo jedino na hendlanje većeg broja pasa i kišobrana. 😀

Kabanice su svakako opcija, ali ih mi -kao ni svaka druga profesionalna firma koja se bavi pet sittingom i smještajem kućnih ljubimaca – nemamo. 😀 Iz nekog razloga niti ja, niti moj otac, a niti Lisa ili Lady –budući da pas reflektira vlasnika – nemamo kabanice niti u primozgu kada bi ih, primjerice, bilo zgodno kupiti…no zato imamo pasje kabanice i kaputiće, u kojima bi Lisa i Lady prije umrle nego izašle na ulicu, pa je problem očito obiteljski. Stoga, ne preostaje nam ništa drugo do li stari dobri kišobran! S obzirom na opći krkljanac u šetnji s više pasa, neovisno o vremenskim prilikama, situacija za kišnog dana postaje svakako napetija, ako ni zbog čega drugoga –zbog naših nastojanja da kišobrane održimo u vertikalnom položaju istovremeno s nastojanjima pasa da istraže sve moguće smjerove nimalo sinkronizirano… 😀

Tu sad imamo samo dvije opcije – odbaciti kišobran kao suvišnu napravu koju ionako ne možemo zadržati nad glavom, ili uzeti van istovremeno mani broj pasa i pokušati bar donekle dostojanstveno odraditi šetnju. Druga opcija je ujedino i češća, a osim štopodupla broj runda šetnji, ipak i bolja. Pa ne uzmemo cijeličopor van odmah, nego ih podijelomo u dvije grupe. Još jedna draž kišnog vremena, s kojim su upoznati svi vlasnici pasa, je svakako i nužno brisanje poslije šetnje – što pasa,što podova za njima, što nas samih… I tako, dok mi ručnici pjevaju u glas „Give a peace the chance“, ja ih ipak ignoriram i opako im zamijeram sporo sušenje i nedostatnu brojnost u slučajevima prisustva više dugodlakih pasa poput Lise na mom teritoriju (…koji na čuvanje ionako dolaze samo kada pljušti kiša…). Kauči i kreveti, sami po sebi iznimno privlačna mjesta za skočiti na njih, za kišnih dana na neku foru nabrijavaju svoju draž za nekoliko potencija, pa je nemoguće ne skočiti na njih drito s vrata – što i čini svaki, s-v-a-k-i pas po povratku s kišne šetnje…Posebice onaj koji kauč, krevet ili išta od namještaja inače ne doživljava… 😀

Ipak, čak i uz kišu i ružno vrijeme vani te nešto kraće šetnje, koje u slučaju nevremena primarno služe kao pauza za vršenje nužde, raspoloženje gostiju ništa ne kvari a igre ne nedostaje! U „Duheku“ je uvijek spremno društvo koje igru vani kompenzira igrom unutra, pružajući nam i za kišnih i hladnih dana divan prizor koji grije svačije srce.



 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito