RSS
 

UPOZNAVANJE SA PSIMA

08 sij

Upoznavanje sa psima ili tzv „sniff test“ podrazumijeva ono svima nam dobro poznato pružanje ruke prema psu, kako bismo mu pružili priliku da nas ponjuši i na taj način „upozna“.Međutim, „sniff test“ jedna je poprilično loše ukorijenjena navika kojoj nas je naučilo društvo, no bez jasnog razumijevanja kakav efekt time zapravo postižemo!Naime, izravno pružajući nepoznatom psu ruku prema njušci, na njega nesvijesno govorom vlastita tijela vršite pritisak, ne ostavljajući mu vremena da vas procijeni kao sigurne, ili mu treba više informacija kako bi se odvažio na daljnju interakciju. Ovo je posebno bitno uzmemo li u obzir da, po prirodi, nisu ni svi psi isti! Neki su povjerljiviji prema ljudima, drugi su nesigurniji, treći su traumatizirani određenim okolnostima iz vlastite prošlosti, neki su jednostavno još neiskusni, itd. pa, u slučaju da forsirate interakciju veze koja se još nije imala vremena ni razviti, riskirate i nešto što se danas moderno-bihevioristički naziva „neprimjerenom reakcijom psa“.
Psi su, međutim, vrlo jednostavna bića čije čak i negativne reakcije, u najvećem broju slučajeva (barem po mome iskustvu), često nisu nimalo neprimjerene, već je pritom sasvim izgubljena iz vida jedna ključna činjenica: psi nisu ljudi i ono što se nama – ljudima s mogučnošću racionalne prosudbe – čini primjerenim ponašanjem, psima se, kao bićima trenutka, može činiti prilično bezobraznim.
Ukratko, neprimjerena reakcija psa najčešće je izravna posljedica neke neprimjerene akcije čovjeka!
Primjerice, upravo ovakvo izravno pružanje ruke i unošenje psu u nos, prisilna je interakcija koja bi, prevedna sa psećeg na ljudski jezik, onako banalizirano, imala ekvivalent u potezu u kojem se predstavljate drugoj osobi na način da joj, umjesto pružanja ruke i predstavljanja imenom, u lice unesete vlastitu guzicu i onda još fino prdnete!
A takvo što bi, zasigurno – barem ukoliko niste navikli da vam to stalno rade od prije, odnosno, ukoliko niste socijalno uvjetovani na toleranciju takvih manira il’ti naučeni – moglo uzrokovati i podosta „problema“ u Vašem ponašanju, zar ne?
Razmislite malo…kako se psi upoznaju?
Tu nema, dakle, pružanja šapa i vokalizacije vlastita imena, zar ne? Ne. Psi se procjenjuju, krenu jedan prema drugom, pa zastaju, mašu repom različitim intenzitetom, obilaze se, njuškaju si međusobno „guzice/stražnjice/riti“ ili se, u određenim slučajevima, konstriješe i reže…Pasji je govor primarno govor tijela. Psi su u susretu s novopridošlicom gotovo uvijek oprezni, zar ne?
Naravno, ne sugeriram vam da, u slučaju da u šetnji sretnete nepoznata psa, momentalno skinete hlače i pružite mu stražnjicu na uvid, no…
Objasnimo to još malo bolje!
Psi, posebice ako su na povodcu, nemaju kamo ustuknuti a, ako su nesigurniji i samim time osjetljiviji na prostorni pritisak, na kraju vrlo lako mogu reagirati strahom i/ili sakrivanjem iza vlasnika, ili otvoreno zazirati od vas (u slučaju čega onda mi baš uporno još i više guramo psu ruku pod nos) ili „puknuti“ pokazujući otvorenu agresiju i neslaganje, samo kako biste odustali i povukli se! Ovo potonje jest ujedno i primjer kako pas, upravo koristeći taj isti prostorni pritisak na vas, nastoji neutralizirati pritisak koji vi vršite na njega, tjerajući vas da se povučete s njegova privatnog prostora, odnosno, prostora koji oko sebe imamo i mi, a koji determinira onu nužnu granicu ugode do koje toleriramo bilo koju, posebice nepoznatu, pridošlicu.
Pojednostavljeno rečeno, tjerajući vas na uzmak, psi naprosto smanjuju vlastiti stres oko same situacije interakcije s nepoznatim ljudima i/ili psima! Nemojte me krivo shvatiti, ljudi svakako nisu nimalo zlonamjerni misleći da, ponudom svoje ruke, daju psu prilike i vremena da ih pronjuška, što bi mu potom trebalo signalizirati da su prijateljski raspoloženi …
Međutim, psi vas mogu daleko efektivnije i, barem s njihove točke gledišta, sigurnije pronjuškati i bez prisiljavanja da njuškaju vašu ruku! Njihovi nosevi su, naime, daleko sofisticiraniji od naših pa im zapravo niti ne treba toliko blizak kontakt kako bi vas osjetili.
Svakako, treba uzeti u obzir i da vas, ponekad, neki psi možda ne bi ni željeli upoznati! A to isto treba respektirati jer, iako su čovjekovi najbolji prijatelji, i dalje su individualna živa bića a vi, konkretno, nemate baš nikakve veze s njima, odnosno, niste baš neki faktor u njihovu životu – i to je sasvim u redu!
Svaki pas na kojeg naiđete apsolutno nije Vaš pas pa nipošto ne treba forsirati niti neko maženje i upoznavanje ukoliko procijenite da dotični baš i nije raspoložen za to u datom trenutku. Naravno, u situacijama kada ste i vi i pas prisiljeni na međusobno zbližavanje (kao što sam, primjerice, ja jer radim svakodnevno s njima), opet postoje određena pravila koja će vam u tome iznimno pomoći!
Koja su to pravila?
Dakle, ako susrećete psa (ili mačku, kada smo već kod toga), posebice po prvi puta, što biste trebali učiniti?Kao prvo, pitajte vlasnika možete li komunicirati s njihovim psom! Niti svi psi, niti svi ljudi žele komunikaciju s vama u datom trenutku, a pas vas itekako, izuzev u odnosu na samog sebe, procjenjuje i u odnosu na svoga vlasnika!
Kada prilazite čovjeku sa psom, stanite uspravno i opušteno, s rukama uz bokove, bez nekih pretjeranih gestikulacija i afekata, koliko god slatki psi da vam bili.
Najosnovnije – za prvu interakciju, U POTPUNOSTI zanemarite psa (a mačku posebice!!!) i razgovarajte isključivo s vlasnikom. Ono, ignore. Total ignore. Što me se više boje ili sam im sumnjiva, što više šize (posebice mačke), to im se ja manje „uvlačim“ i dodvoravam, ako me razumijete…
Režiš? Okej. Zaboli me.
Dobar dan! Ja sam Ivana. Drago mi je! A s tobom, mali, nemam posla… Ne, ne zanimaš me. A-a!
Vidite, pas (ili mačka), kada skuže da ti nisu nimalo zanimljivi, zaključe da ih vjerojatno nećeš niti pojesti! Ako se, dakle, na prvu i postave negativno, to obično znači da su navikli na određenu reakciju ljudi na takvo svoje ponašanje, a ta reakcija je najčešće ili odstupanje ljudskog „intrudera“ s njihova prostora, ili dodvoravanje istoga do bola četvoronožnim maherima.
Prepustite stvar i vodstvo na prvu njima; znatiželja će, u najvećoj većini slučajeva, vrlo uskoro nadvladati strah i onda oni preuzimaju inicijativu i oprezno prilaze vama!
Oko toga opet ne radite neku frku, ne rastapate se od dragosti ili sl., već se i dalje držite opušteno i nezainteresirano. Ne bacate se psu odmah oko vrata, već mirno pratite njegov govor tijela i dopuštate mu da uz vas uđe u neku njemu prihvatljivu zonu komfora. Tek potom idemo dalje…
Ukoliko pas pak zbriše iza vlasnika ili pod npr. krevet, nemojte nipošto krenuti za njim, pokušavajući mu pošto-poto nametnuti opuštanje i upoznavanje! Dajte mu prostora i vremena i dopustite psu da, ponavljam, PRVI pristupi vama!
Izuzetci su situacije kada ste spasitelj i kada bi bilo kakvo oklijevanje moglo biti pogubno za psa, no ovjde sada govorimo o onim uobičajenim situacijama u kojima se često nalazimo u interakcijama s drugim psima. Nemojte, dakle, nikako prisiljavati kontakt, zuriti u psa, forsirati draganje i tapšanje i, posebice, ne nutkajte svakog koji prođe pored vas hrpom keksića, posebice ne bez dopuštenja vlasnika!
Naime, mnogi psi zbog određenih stanja poput alregija, gastritisa, diabetesa, isl. niti ne smiju konzumirati slastice koje ste im možda namijenili!A da ne pričam koliko tek time rušite autoritet samog vlasnika, posebice onih neiskusnijih, koji psa pokušavaju naučiti nečemu, odnosno, koji su s istim možda još u treningu!Posebice ne nutkajte keksićima pse čije je ponašanje neprihvatljivo jer ih time izravno nagrađujete za nešto što biste željeli korigirati, odnosno, krečući se takvom linijom manjeg otpora, psu šaljete krivu poruku.
Ljude u društvu pasa ćete pročitati relativno lako; no, kako znati da li vam je naklonjen i sam pas?
Ukoliko vas pas želi upoznati, prići će vam i prvo malo njuškati oko vas. Obično će se potom prvo i malo odmaknuti, pa onda opet vratiti na „repeat“, drugo njuškanje. Naravno, mnogi će vam se psi i odmah „baciti u zagrljaj“ i mahati repom, što su dobri znakovi da ste dobro prihvaćen novi prijatelj! U tom slučaju, potapšajte ih polako nekoliko puta po leđima (NE GLAVI) i onda stanite…
Je li pas sretan?
Je li prihvatio vašu interakciju?
To će odrediti možete li se upustiti u daljnje maženje, odnosno, interakciju!
Iako je pružanje ruke na uvid neka već standardizirana metoda upoznavanja psa s nepoznatom osobom kojoj učimo i djecu od najranije dobi, i na koju su mnogi gradski psi već i oguglali, opisane alternative prilaženja psima opcije su za upoznavanje pasa bez da riskiramo nepotrebni stres, kao i razlog zašto zahvaljujući konzultacijama možemo razviti dobru razinu povjerenja, posebno kod traumatiziranih ili agresivnih pasa, bez hrpe negativnih nuspojava koje imamo kod prisilnih interakcija.

U nadi da vam je članak pomogao,puno lijepih pozdrava od svih nas iz Zagrebačkog duheka!

🙂
 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji općenito

 

Tagovi: , , , , , , , , ,

Komentirajte