RSS
 

Arhiva za mjesec listopad 2020.

ESENCIJA PET SITTINGA – “ZAGREBAČKI DUHEK”

03 lis

Promatrajući večeras kako se zlatna dlaka moje sada već 13.- togodišnje retriverice Lise, koja je ovdje s nama koliko i naš obrt za pet sitting “Zagrebački duhek”, još uvijek presijava na jesenjem suncu, u vrtlogu boja i laveža pasa svih dobi, pasmina i veličina, nadiru mi uspomene…
Prošli smo dug put, moja draga Lisa, moje zlato i, na posljetku, moja inspiracijo za početak ovoga posla!
Vrijeme prolazi a mene, promatrajući kako se sve teže ustaje na noge, steže oko srca…
Pa ipak, još je s nama! Promatram to divno stvorenje i nadam se da će još dugo biti! I ona, i svi oni, sada i uvijek oko nas, ta lajava klupka dlake, boja, laveža i sreće!
Prisjećam ih se gotovo svakog ponaosob, znajući i da se puno toga promijenilo, od tada, od početaka…
Neki su sada već iza duge, neki su još uvijek s nama dok neki tek dolaze!
Ljudi me pitaju da li se još bavim čuvanjem pasa, smatrajući da bih sada, kada imam i dvoje djece s kojima sam sama uz dedu, mog tatu, odustati od svojih četvoronožnih ljubavi, no dogovor na to pitanje jest striktno – DA!
Još radimo i radit ćemo dokle god bude i pasa, mačaka, ptica, gmazova i glodavaca.
Vidite, “Zagrebački duhek” nije moj posao; to je moj lifestyle, moj život…
Ne poričem da je uz dvoje male djece bilo vraški teških trenutaka u kojima sam znala izgubiti i pamet, i san,
i glavu no, za uzvrat, dobila sam još više nečega čega sam, doduše, i prije imala – srca.
Srca i ljubavi!
Najgore je iza nas, djeca su sada porasla i od onoga što je, čini se do jučer, bio popišanac u pelenama, sada je nastao pravi mali petogodišnji pet sitter, dok ga njegov trogodišnji buraz slijedi u stopu!
Svaki pas pored koga prođemo na cesti je njihov; svaki će “doći k njima na čuvanje”!
Gledam ta dva momka kako izrastaju u divna, empatična bića, i te pse kako uživaju u igri s njima, i odavno
je prošlo vrijeme kada sam bijesnila zbog zalutalih loptica koje su mi destekovale porculan po policama…
Sada kuham još jednu kavu jer, zbog velike aktivnosti po terenu s psima i djecom tijekom dana,
za komp najčešće sjedam tek u večernjim satima.
Na njenoj površini pluta dlaka. Prije no što je smjerno uklonim, nasmiješim joj se blago, sama za sebe…
Jer, dragi moji čitatelji – jebeš kavu bez dlaka!
I, da, TO je sama esencija “Zagrebačkog duheka”!
Nije bitno koliko je pasa na čuvanju, ovdje je uvijek netko, uvijek će i biti!
Tu su naša dva psa, Lisa i Lady, ima i pasa koji nisu ničiji ali su naši do udomljenja, ima pasa koji nam
dolaze godinama, ima i pasa koji su naslijedili pse koji su dolazili godinama, pasa koji su nove ljubavi
starih vlasnika…
A mi?
Volimo ih sve.
Znam da ovo nikada neće biti posao koji će mi dostajati za život i uz njega ću uvijek morati raditi i još nešto da preživim mjesec. A tu je, naravno, i moj Croatian Wildlife Research and Conservation Society, koji se
pak bavi zaštitom divljih životinja…
No, isto tako dobro znam da nikada neću prestati.
Svoj sam poziv odabrala još davno, davno, u Maksovoj dobi, kada sam, umjesto crtića na TV-u revno pratila dokumentarce o životinjama.
Za sve krivite, dakle, Davida Attenbourgha i National Geographic! <3
Iako su se postovi na samom blogu prorijedili zbog drugih obaveza vezanih za pse, ostale životinje i djecu, da, “Zagrebački duhek” i dalje postoji, usprkos coroni, potresima i poplavama.
Postoji jer postojim ja, postoje Lisa i Lady i, ponajprije – jer postoje ONI!
Svi ti divni psi i njihovi vlasnici bez kojih sad više ne bih mogla ni zamisliti svoj život!
I, stoga, od srca vam i iskreno HVALA!!!

Vaš “Zagrebački duhek”, Ivana Janković

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji novosti, općenito