RSS
 

Posts Tagged ‘Zagrebački duhek’

Dobrotvorni koncert, klub Retro, Zagreb 15/03/2014

19 Ožu

Fala svima koji su došli u Retro i svojim prilozima pomogli svojim prilozima napuštenim životinjama! Bilo je tu hrane, konnzervica, dekica, ogrlica i lajni, kao i poneka čokolada za nas – hvala, Ines! – koju smo zahvalno pobrstili doma po povratku iz kluba.  Čuli smo se danas i sa svim životinjama, bolje im je i zahvaljuju vam od srca! Posebno hvala i Krešimiru Zniki iz kluba koji nam je ustupio prostor, a kako je sve skupa izgledalo, možete vidjeti i iz recenzije Jurice Kosovića (terapija.net) te slika koje slijede.

Sudionici eventa + special thanks to:

Zvonimir Varga feat. grof Kanizsai (el. gitara, bas)   Marin Stojan (bubanj)

Robija Hrvata : Robert Kanizsai (grof Kanizsai) – vokal, gitara
Igor Šaško – bas
Božidar Žagar – bubnjevi
Karlo Slavikovski – truba
guest featr.: Jurica Kosović – gitara

Klub Retro, Savska 181, Zagreb – Krešimir Znika

Damir Kranjac /Galerija Štala  – fotografski eksponati

Organizacija i najava: Ivana Janković (grofica Janković) – “Zagrebački duhek”, obrt za skrb i njegu o kućnim ljubimcima

Azili: Šapica (Zaprešić), Noina arka (Zagreb)

Dobrotvorni koncert, klub Retro, Zagreb 15/03/2014 (terapija.net)

U subotu 15.03. 2014 u zagrebačkom klubu “Retro” održan je humanitarni koncert za napuštene životinje azila “Šapica” i “Noina Arka” u organizaciji udruge “Zagrebački Duhek”. U ovom slučaju to konkretno znači da se skupljala prije svega hrana za životinje, a publika je podržala ovu akciju u lijepom broju. Prije početka koncerta ispred “Zagrebačkog Duheka” sve je pozdravila organizatorica ovog eventa, gospođica Ivana Janković, zahvalivši na dobrom odazivu i donacijama te najavila dežurne krivce glazbenog programa, zagrebačkog kantautora Zvonimira Vargu i skupinu Robija Hrvata.

Zvonimir Varga je zagrebački kantautor koji je dosta dugo nastupao samostalno, s akustičnom gitarom i/ili klavijaturama. Početkom ove godine, odlučio je prilično promijeniti svoje koncertriranje, pojačan električnom gitarom Roberta Kanizsaija. Iako sam već ovu formaciju gledao par puta, iz svirke u svirku vidi se koliko je Robert uspio ući u Zvonetove pjesme i svakim novim nastupom u svoje dionice unese nove detalje. Dvije nove pjesme, još neobjavljene “Nisam tamo” i “Mlad” su definitivno iznenađenje, slušajući Vargin raniji opus. Posebno tu mislim na pjesmu “Mlad” koja prilično zadire u noise rock zahvaljujući skoro pa atonalnim Robijevim solažama. Kao da se dogodio sudar ranog Sonic Youtha i Nirvane s debuta “Bleach”. Tu je Varga pušten s lanca, animalno neobuzdan, glasa na granici krika. Pokazao je svoju drugu stranu i toplo se nadam da će imati još ovakvih izleta u alternativnije glazbeno dvorište. Zadnjih pet pjesama na pozornici im se pridružio i bubnjar Marin Stojan, koji je popunio ritmičnost Vargina akustičnog pristupa. Pojedinim pjesmama dao je i novi uzlet, posebno vidljiv u “Što da radim” i “Zora Bjelousov”. Svojom prezentacijom me sveukupno nije do kraja oduševio, što se večeras malo i čulo. Nije ispadao iz ritma, niti je bilo grešaka s njegove strane. Jedino možda mrvicu prejednostavan način sviranja. Pod tim mislim na jednostavno držanje osnovnog ritma, premalo kombinirajući lijevu i desnu stranu bubnjeva. U razgovoru nakon koncerta rekao je da je s Robijem i Zvonetom odradio svega par sati probe. Niti ne sumnjam da će nakon što se odradi dovoljan broj probi sve sjesti na svoje mjesto. Pitam se bi li se neke puno veće face iz bubnjarskog svijeta uopće usudile sjesti za bubnjeve bez dovoljno kvalitetnih proba i odlupati koncert. Zvonimir Varga polako se okružuje kvalitetnim glazbenicima i biti će zanimljivo pratiti njegov daljnji kvantitativni i kvalitativni razvoj.

Nakon Varginog nastupa, na pozornicu je stigla Robija Hrvata, u kojoj glavnu riječ ima gore spomenuti Robert Kanizsai na vokalu i gitari. Uz njega sviraju Igor Šaško (bas gitara), Božidar Žagar (bubanj) i Karlo Slavikovski (truba). Ritam sekcija je svoj posao odradila na visokom nivou, dajući donovljno prostora solistima da se razmašu. Karlo i njegovo sviranje trube je moment koji razlikuje Robiju Hrvata od mnogih koji bi se možda i mogli naći u ovom glazbenom kolopletu. Virtuoz na svom instrumentu iz kojeg je izlazila gomila lijepo satkanih tonova, istovremeno ga ne “silujući” previše. Od uvodne “Chitlins con Carne” koju u originalu potpisuje jazz gitarist Kenny Burrell, Robija Hrvata je pokazala da ne robuje glazbenim stilovima. Uz to su pokazali zavidnu razinu sviračke kvalite. Bilo je tu i ska i funky ritmova, standardnih blues i rock obrazaca, kojim su uspješno balansirali između ZZ Topa i Billya Cobhama. Pjesme su autorske, a simpatični tekstovi u nekoliko pjesama pokazuju veliku dozu cinizma (npr. “Hrvat ljutit”) kojim dobro gađaju današnjeg malog čovjeka. Robi je uz sviranje i pjevanje pokazao i kvalitetnu zabavljačku crtu u interakciji s publikom, lukavo izbjegavajući bilo kakve provokacije inteligentnim humorom. Sve što je falilo na njegovom samostalnom albumu, s ovom grupom glazbenika je večeras bilo ispunjeno. Prava je šteta što Robija Hrvata nema nijedan službeni zapis, kao i mali broj odrađenih koncerata. Obzirom da uskoro ulaze u studio, bar jedna od ovih stvari će biti promijenjena. Brzo zatim, nadam se i ova druga.

Jedina stvar koja nije bila na nivou večerašnje humanitarne akcije i koncerta je razglas. Već par puta ovaj je prostor pokazao svoje mane mutnog zvuka, nagrižene zubom vremena. Posebno čujno je na vokalu koji nikako ne dolazi do izražaja. Obzirom da su svirke u “Retru” učestale, nadam se da će gazda ovog prostora imati snage, volje i financijskih mogućnosti taj značajan aspekt glazbenih druženja poboljšati za potpuni glazbeni doživljaj.

jura // 17/03/2014


Robi i Varga

Robija Hrvata – Božo, Robi i Iggy

Robi, Iggy i Karlo

Jurica Kosović, Ivana Janković (grofica Janković – Zagrebački duhek), Igor šaško i Zvonimir Varga

grofica Janković i grof Kanizsai; photo by: Zvonimir Varga

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

“Zagrebački duhek” u Croatian Traveller lifestyle magazinu

05 Ožu


Zagrebački duhek – gdje se životinje osjećaju kod kuće

Zagrebački duhek je obrt za skrb i njegu o kućnim ljubimcima i pod tim nazivom objedinjuje čuvanje kućnih ljubimaca koje može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana ili tjedana, ovisno o Vašim potrebama, šetanje i rekreaciju kućnih ljubimaca, hranjenje, te njegu dlake podšišavanjem i četkanjem.

Premda su naši najčešći klijenti psi, s obzirom na specifične potrebe u smislu šetnji i druženja, u Zagrebački duhek dobrodošli su svi: mace, glodavci (zečići, zamorci, hrčci i slično), ptičice i gmazovi. Zagrebački duhek je mjesto gdje će Vaši ljubimci naići na ljubav, pažnju, razumijevanje i stručnost; mjesto gdje će se zaista osjećati kod kuće i odakle će ponijeti pregršt lijepih uspomena, a Vi više nećete morati brinuti kamo i kako s kućnim ljubimcem u vrijeme Vašeg izbivanja.

Čuvanje kućnih ljubimaca U slučaju da morate nekamo otputovati ili nazočiti nekom događaju na koji svojega ljubimca ne možete povesti – obratite nam se s punim povjerenjem! Svojega ljubimca možete ostaviti kod nas ili u Vašem domu, kako Vama više odgovara i prema dogovoru, a mi ćemo preuzeti skrb o njemu do Vašeg povratka. U to je uključeno: noćenje, šetnje, igra, hranjenje kao i veterinarska skrb, a prije svega puno ljubavi i dobre volje! Šetanje pasa Ponekad, kada zbog poslovnih ili drugih obveza, niste u mogućnosti izvesti svog psa u šetnju tijekom dana, a smatrate da bi mu bilo predugo ili preteško čekati Vaš povratak, obratite nam se. Šetnje se dogovaraju sukladno potrebama Vaših ljubimaca i može ih biti od jedne do nekoliko dnevno. Vama će biti puno lakše, a Vaš će Vam pas biti zahvalan. Dnevni boravak Dnevni boravak je opcija u kojoj svojega ljubimca možete ostaviti kod nas na nekoliko sati ili tijekom Vašeg radnog vremena, a posebno je praktična ako tijekom dana imate puno obveza i niste u mogućnosti svraćati kući ili se radi o mlađim životinjama koje još nisu navikle ostati same kod kuće, kao i o životinjama koje zbog specifičnog zdravstvenog stanja imaju potrebu za povećanom skrbi i njegom (rekonvalescenti nakon operativnih zahvata, životinje koje primaju inzulin, srčani bolesnici, epileptičari, i sl.).

Čuvanje kućnih ljubimaca psi  80 kn/dan mačke  50 kn/dan glodavci i male životinje  30 kn/dan ptice  30 kn/dan gmazovi i vodozemci  30 kn/dan

Šetanje pasa cijena po šetnji  30 kn svaka treća šetnja gratis! već od 30,00 kn 30,00 kn

Dnevni boravak psi  do 5 sati dnevno  40 kn; od 5 do 10 sati dnevno  50 kn mačke  do 8 sati tijekom dana  40 kn ostale male životinje  prema dogovoru, 15-20 kn do 8 sati dnevno već od 15,00 kn

Njega dlake četkanje, skidanje poddlake, raščešljavanje čvorova i fazoniranje pasa, aplikacija sredstva za zaštitu od buha, krpelja i ostalih nametnika, čišćenenje ušiju  90 kn

© 2008 – 2013 Croatian Traveller

Direct link: http://www.croatiantraveller.net/novosti/item/23-zagrebacki-duhek-gdje-se-zivotinje-osjecaju-kod-kuce

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Mali tjedni review s kulturne, promo i scenske strane :-)

04 Ožu


Za sve novosti, spotove, najave i promo – materijale posjetite svakako i naš stari blog Zagrebački dušek  te Facebook stranice “Zagrebački duhek” i “Croatian Wildlife Society”!

https://www.facebook.com/pages/Zagreba%C4%8Dki-duhek-obrt-za-skrb-i-njegu-o-ku%C4%87nim-ljubimcima/179394738808326

https://www.facebook.com/CroatianWildlifeResearchAndConservationSociety

 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Predblagdanska sezona u „Duheku“

07 Pro

Kako se s početkom prosinca, haldnijim danima i ponegdje prvim pahuljama snijega grad odijeva u blagdansko ruho, predbožićno raspoloženje svakom danom sve se više osijeća i u „Duheku“.

I dok Lisa, naša retriverica, i Asja, aljaška malamutica na čuvanju, s radošću pozdravljaju hladne dane, mi ostali tapkamo na mjestu na livadici, šmrčući i posežući za maramicama, dok su Lady i Iskrica pak podjeljenog mišljenja – hladnoću ne uzimaju previše k srcu i, premda kratkodlake, brzo se zagrijavaju u igri.

Božićni ukrasi diljem grada i svuda po prodavaonicama polako u nama bude duh Božića, pa se ozbiljno spremam na prekopavanje po ormarima u potrazi za Lisinim i Ladyinim omiljenim akvizitima – sobljim roščićima na rajfu i Djed Mrazovim kapicama. Još mi niti jednom nije uspijelo slikati ih s time na glavama a da pritom ne izgledaju kao psi npr. sa Facebook stranica u tipu „Zaustavimo zlostavljanje pasa“, pa se nadam ove godine biti bolje sreće, a koliko će Lisa i Lady biti kooperativne, bolje ne nagađati… Njima naravno, nije to bed samo po sebi, ali kako su u to vrijeme uvijek prisutni i gosti, ozbiljno sumnjaju u svoj kredibilitet kao pasjih glava kuće, pa pokušaj slikanja sa kapicama i rogićima obično završava tako da ih na glavu uspijem staviti samo sebi…

U svakom slučaju, premda do Božića ima još vremena, svi se polako veselimo dolazećim blagdanima, obečajući si da će ove godine sve proći bez strke i stresa, koje redovito i primarno priredim ja, okupirajući kuhinju danima prije tijestom za kolače te naganjajući Lisu i Lady po kući koje, uvijek spremne pomoći, uporno pokušavaju otuđiti nešto od materijala – da mi olakšaju posao, naravno… Istom uče i goste, koji to redom svaki puta iste sekunde usvajaju, pa ako namjeravam napustiti kuhinju na sekundu, moram je osigurati dvostrukim lokotima, hehehe….

Slatke muke u to su doba zasijenjene samo jednom velikom manom blagdana, posebno u urbanim sredinama – petardama. Kako se većina pasa boji pucnjeva tijekom tog perioda od Božića do Nove godine, šetnje povremeno postaju prava umjetnost jer se velik broj pasa – uključujući naše Lisu i Lady – uopče ne usude van, pa ciljamo najtiše periode tijekom dana kako bi peseki barem donekle u miru obavili svoje i uživali na sviježem zraku. Za igru vani tada je malo tko raspoložen pa većinom, nakon nužde, svi vuku natrag doma, u svoju malu oazu gdje se igraju neometani pucnjavom izvana.

Ja se dodatno veselim tom periodu i zbog godišnjeg s posla u uredu u kojem radim, tako da ću biti i više doma, pa ako se zateknete u blizini s ljubimcima – svakako se javite ili navratite na livadicu kod Švarcove!:-)

Asja i Lisa

Asja i Iskrica

 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Kišni dani u „Duheku“

10 Stu

Pozdrav svima!

Proteklih nekoliko kišnih dana potaknuli su me i da napišem koju o čuvanju išetanju pasa tijekom dana kada se bez kišobrana ne može! Za peseke i ostale životinjice, bar u smislu smještaja, kiša, snijeg i ostale vremenske (ne)pogode ne predstavljaju neku razliku jer su svi ionako s nama unutra, odnosno, smiješteni su slobodno u našem domu baš poput naših vlastitih ljubimaca. Pokisnuća, smrzavanja ili močenja svakako nema, a loše vrijeme vani, zbog dobrog duštva unutra, ujedino nimalo ne utječe na opću atmosferu u kojoj vlada igra, odmor i veselje! Jedini problem tijekom kišnih dana predstavljaju zapravo šetnje. Njih, naravno, ni tada ne nedostaje, pa peseki bez obzira na vremenske uvijete idu van po ustaljenom rasporedu, dakle, izvode se u šetnje četiri puta dnevno, a problematični dio odnosi se primarno i zapravo jedino na hendlanje većeg broja pasa i kišobrana. :-D

Kabanice su svakako opcija, ali ih mi -kao ni svaka druga profesionalna firma koja se bavi pet sittingom i smještajem kućnih ljubimaca – nemamo. :-D Iz nekog razloga niti ja, niti moj otac, a niti Lisa ili Lady –budući da pas reflektira vlasnika – nemamo kabanice niti u primozgu kada bi ih, primjerice, bilo zgodno kupiti…no zato imamo pasje kabanice i kaputiće, u kojima bi Lisa i Lady prije umrle nego izašle na ulicu, pa je problem očito obiteljski. Stoga, ne preostaje nam ništa drugo do li stari dobri kišobran! S obzirom na opći krkljanac u šetnji s više pasa, neovisno o vremenskim prilikama, situacija za kišnog dana postaje svakako napetija, ako ni zbog čega drugoga –zbog naših nastojanja da kišobrane održimo u vertikalnom položaju istovremeno s nastojanjima pasa da istraže sve moguće smjerove nimalo sinkronizirano… :-D

Tu sad imamo samo dvije opcije – odbaciti kišobran kao suvišnu napravu koju ionako ne možemo zadržati nad glavom, ili uzeti van istovremeno mani broj pasa i pokušati bar donekle dostojanstveno odraditi šetnju. Druga opcija je ujedino i češća, a osim štopodupla broj runda šetnji, ipak i bolja. Pa ne uzmemo cijeličopor van odmah, nego ih podijelomo u dvije grupe. Još jedna draž kišnog vremena, s kojim su upoznati svi vlasnici pasa, je svakako i nužno brisanje poslije šetnje – što pasa,što podova za njima, što nas samih… I tako, dok mi ručnici pjevaju u glas „Give a peace the chance“, ja ih ipak ignoriram i opako im zamijeram sporo sušenje i nedostatnu brojnost u slučajevima prisustva više dugodlakih pasa poput Lise na mom teritoriju (…koji na čuvanje ionako dolaze samo kada pljušti kiša…). Kauči i kreveti, sami po sebi iznimno privlačna mjesta za skočiti na njih, za kišnih dana na neku foru nabrijavaju svoju draž za nekoliko potencija, pa je nemoguće ne skočiti na njih drito s vrata – što i čini svaki, s-v-a-k-i pas po povratku s kišne šetnje…Posebice onaj koji kauč, krevet ili išta od namještaja inače ne doživljava… :-D

Ipak, čak i uz kišu i ružno vrijeme vani te nešto kraće šetnje, koje u slučaju nevremena primarno služe kao pauza za vršenje nužde, raspoloženje gostiju ništa ne kvari a igre ne nedostaje! U „Duheku“ je uvijek spremno društvo koje igru vani kompenzira igrom unutra, pružajući nam i za kišnih i hladnih dana divan prizor koji grije svačije srce.



 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito