RSS
 

Arhiva za mjesec Siječanj 2014.

U „Duheku“ kreće akcija skupljanja hrane i potrepština za pomoć psima u azilima

30 Sij

Dragi svi,
kao i svake zime proteklih godina, u sezoni kada je potreba za pomoći psima u najugroženijim azilima izražena čak i više nego inače, pokrećemo akcije skupljanja pomoći u hrani, lijekovima, dodacima prehrani, dekicama, lajnama, ogrlicama i, općenito, koječemu što vašim ljubimcima više ne treba, a uvelike bi koristilo stanovnicima azila.

Prošle godine pošiljke smo slali najvećim dijelom u susjednu nam Bosnu kako bismo pomogli žiteljima azila Gladno polje, dok smo ostali dio donirali Noinoj Arci, Futuri, Šapici….

Početkom 2014. godine pokrećemo još jednu takvu akciju te apeliramo na sve građane koji bi se željeli uključiti da nam se svakako jave!

Ove godine cijeli koncept sakupljanja pomoći i podizanja svijesti ljudi o problematici napuštenih životinja namjeravamo podići na višu razinu te se posvetiti i organizaciji dobrotvornih priredbi, koncerata, performance-a, izložbi, isl. tako da nam se svi zainteresirani pojedinci koji bi se željeli uključiti u naš rad i akcije slobodno mogu javiti.

Također, izuzev „Zagrebačkog duheka“ ove godine u akcije se uključuje i Croatian Wildlife Research and Conservation Society, tako da ćemo se osim sa domaćim, baviti i divljim životinjama te njihovom zaštitom, a s ciljem očuvanja prirode, bioraznolikosti i očuvanja ugroženih divljih vrsta, i to posebice onih koje nalazimo i u urbanim sredinama.

U akciji sakupljanja pomoći za azile diljem lijepe naše mogu sudjelovati svi, kako fizičke tako i pravne osobe, i to na neki od sljedećih načina:
- izravnim donacijama hrane, konzervica, lijekova, sredstava protiv egzo i endoparazita, lajni, ogrlica, igrački, dekica, starih plahti, ručnika, isl.
- širenjem obavijesti o akciji i samostalnim sakupljanjem stvari te odvoženjem stvari i harne izravno u neki od azila za koje se pomoć skuplja
- organizacijom prijevoza od nas do azila kada se hrana i stvari skupe (što je jako bitno, jer smo nekako uvijek na knap sa prijevozom, pa prijeko potrebne stvari koje smo sakupili čekaju kod nas duže no što bi trebalo!)
- ustupanjem prostora (klubovi, bircevi, isl.) za organizaciju svirki, koncerata, perfofmance-a, izložbi, revija isl. humanitarnog karaktera u svrhu skupljanja pomoći za napuštene životinje
- vlastitim umjetničkim angažmanom (glazbenici, slikari, fotografi i, općenito, umjetnici i kreativci svih vrsta i profila – welcome!)

Sakupljenu hranu i stvari možete donjeti uz prethodnu najavu kod nas u „Zagrebački duhek“ u
Rendićevoj 12, Zagreb, kao i izravno u neki od azila. Ujedino, baš kao i prošle godine, za štićenike Noine Arke, osim u Dumovec, stvari također možete odvesti i na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu – Odjel kirurgije, i to svakim danom od 9-12 h ili od 16-18 h.

Za sva pitanja u vezi navedenih akcija, sakupljanja hrane i stvari ili svog osobnog uključivanja i sudjelovanja, slobodno nam se obratite na mail: ivana@duhek.com ili nas kontaktirajte preko Facebook stranice ili profila (Zagrebački Duhek), kao i na broj 091/7334 – 456 – Ivana.

U nadi da ćete nam se odazvati u što većem broju i uključiti se u ovaj projekt na načine koji vama osobno najviše odgovaraju, pozdravljam vas do sljedećeg posta

Puno lijepih pozdrava,

Ivana


 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Sniježne radosti u “Duheku”

29 Sij

Pozdrav svima!

Vani se sve bijeli od prvog snijega ove godine, a evo mene konačno opet s vama i s novim postom o Lisi, Lady i našim divnim gostima!

I dok četvoronožna „Duhekova“ postava jedva čeka baciti se u snijeg, moram priznati da ja njime baš nisam toliko oduševljena pa kaskam za njima proklizavajući, sve u nadi da neću sletjeti na prvom zavoju. Iz nekog razloga, da ne kažem snijega radi, čini se da je livadica za pse tim veća hit – destinacija što je staza do nje zaleđenija, pa kako Lisa, Lady i svatko tko se nađe u njihovu društvu ubrzavaju putem do livadice, je se susrećem s realnim problemom kočenja za njima… Uz malo sreće, stignem na odredište bez većih lomova, moleći se svaki puta Višoj sili i da susjedna mačka ne odlući protegnuti noge u trenutku kada mi prolazimo – jer tada se ne mogu nadati više ničemo negoli kočenju na prvom stupu ulične rasvjete… :-D

A na livadici uobičajeni raspošoj zbog snijega poprima sasvim nove razmjere – osim loptica i općenito drugih pasa u igri, jako su popularne i sniježne grude koje, na način jasan samo njima, svi psi koji drže do sebe uspijevaju formirati i zarolati. Onda slijedi naganjanje i lov na iste – a nama slijedi naganjenje i lov za njima! – i tako u nedogled!

Psi koji se ne puštaju posebni su pak izazov – prvenstveno zbog potrebe održavanja ravnoteže naspram njihove potrebe da potrče za ostalima i moje potrebe da bar donekle očuvam fizičku cijelovitost, hehehe…

Nakon šetnje, puni sitnih grudica od snijega – barem ako ste dugodlaki pas ili ja osobno, dakle, s tendencijom skupljanja istih po svuda – kaskamo svi skupa sretno doma, bez mačaka na putu ako nam je sudbina sklonija toga dana… :-D A po povratku doma, kreće novo veselje – brisanje! U tome posebno uživa većina naših gostiju, uključujući i domačicu Lady, na čijoj kratkoj dlaci, na njenu žalost, ne ostaje ništa – pa je brišemo samo reda radi jer to obožava. Lisa pak, koja se pretvori u snjegovića čim vidi da snijeg pada vani, takoreći bez potrebe da na njega i izađe, ili se smoči čim na prognozi najave povišen stupanj vlage u zraku, brisanje podnosi kao svojevrsnu kaznu i uvredu retriverskom joj biću koje ima plivače kožice među prstima i gustu poddlaku, pa smatra da joj suho stanje ne laska frizuri… Onda muku mučimo oko brisanja, da me sve sram pred gostima – Lisa s patničkim izrazom lica samo što ne koluta očima, pa se pitam što će ostali svjedoci mog zločinstva pomisliti da joj radim s tim ručnikom… :-D

Kada završimo s brisanjem njih, sebe, podova i ručnika samih, u miru odahnemo – ovu smo rundu preživjeli! Tada, naravno, svaki pas još vlažne dlake legne prvo na moj čisti jastuk, zaključi da nije dobro obrisan pa nastavi sam prebacujući mi se na poplon, da bi na poslijetku svi, koliko god da ih ima, na neku foru grupno završili ispod istog tog popolona i deke … :-D Kao i sve igračkice, posebno blatne i slinave loptice s livade! Ali to samo kada je vani bljuzga ili iznimno blatno! :-D

I tako, kod nas dakle sve po starom …

Za svaki upit o čuvanju pasa ili drugih kućnih ljubimaca i dalje nam se možete obratiti na mail ivana@duhek.com ili na stare nam brojeve 091 7334 – 456 – Ivana ili 091 7261 684 – Ivica, a za više informacija svakako posjetite i naše službene stranice www.duhek.com

Puno lijepih pozdrava od mene i svih „Duhekovih“ četvoronožaca

Milka

Lisek i Lady

Unkas i Chloe

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Dvoje ljudi, na cesti, u noći…i jedan pas… i još dvoje ljudi na cesti u noći

05 Sij

Kad ja, kao Duhekica, nisam doma u Maksimiru s pesima, onda sam na Trešnjevci s pesima … I da vam ne bi ostala dužna humora početkom nove nam 2014. godine, javljam se s novim postom! :-D Ugodno, za ovo doba godine toplo veče, pa dragi i ja odlučismo prošetati sa psom, usput obaviti neke sitnice, protegnuti papke i udahnuti sviježeg zraka … Olja, spomenuti pas, krasna belgijska ovčarka, veselo trčkara oko nas, nesputana lajnom, jer ulice i parkovi su ionako prazni ili, u najboljem slučaju poluprazni, a Olja je super pas, pa svo nas troje uživasmo tako, bez brige i pameti, nogu pred nogu – idila teška …

Tada Olja, super pas, u jednom trenutku odluči da je strana ulice s parkom kojom gazimo predosadna za njene super karakteristike, te oštro skrene na lijevo, taman na vrijeme da presretne policijski kombi, čiji sadržaj su dva revna djelatnika. .. Robi ne štedi života vlastitoga pa se kao vjerni gazda baca pred kombi za njom… Ja se križam sa strane, pa se spremno bacam za njima …

Kombi mili brzinom puža pa revni djelatnik uspijeva zakočiti pred gomilom svačega koja mu se našla pred vozilom reda i mira; u očima mu suze ganuća, na usnama blag osmijeh, jer svjedočio je činu ljubavi i požrtvovanosti kakve se ne viđa svaki dan…

Mi, sretni što smo izbjegli smrt za dlaku, svi još na podu, motrimo stojeći policijski kombi na samo dva metra od nas, moleći se i zazivajući boga – ja se snađoh i pripalih i dušicu koju sam imala u torbi! – te kleknusmo i stadosmo se moliti … Robi je poveo, ja sam se priključila, a Olja je stala lajati na svaki Amen! I Aleluja! …

Kolega prvog, ganutog organa reda i mira, dakle, drugi organ reda i mira, koji se za svoga mandata i staža u snagama policije od pola godine nagledao svakakvih strahota, ostadoše pribran i hladnokrvan, u času izbrisavši osmijeh s usana( koji se pomaljajo ali nije imao šanse…) te nam se, vidjevši da nema druge,  obrati službenim tonom :       – „Di vam je lajna za to?!“ – ?! – Robi … – Aleluja! – ja… – Vau, vau! – Olja – Di je?!  – murjak … – Ko? – ja… – Lajna!!! – murjak – Ma, naravno! Evo, tu smo doma, imamo je … – Robi, skidajući meni remen s torbe i vežući Olju, super psa … – ?! -  … daj, kak ti se to otkopčava? …. – …hihihi … nemam pojma…  –  …daj se smiri, Jankovička … – Gospon, nemojte da vam sad prijavu pišem! Ne obuzdavate pesa pri napadu na službeno vozilo, ugrožavate javni red i mir, ugrožavate živote ljudi i njihovu imovinu, vjerojatno ste oboje i teroristi i vjerski fanatici, a pas vam je terorist jamačno, jer joj se vidi na faci… i vjerski fanatik, također, jer se javlja svaki puta kad ova kraj vas zazove Boga … – Idemo doma, tu smo, vezat ću i psa i curu i sebe – hvala vam, laku noć … – Robi… – Striček, baz brige; ja sam vam ona iz „Zagrebačkog duheka“, ja vam volim pese, mi vam radimo s njima, oni su vam super …  – ja…. – … ma da, mi vam to provodimo sociološki pokus – promatramo reakciju pučanstva na nevezane pse kako bismo dokazali da nevezani psi pučanstvo plaše i o tome educirali javnost …  – Robi…. – Da ih privedemo? – murjak jedan… – Ma kaj si lud? Budeš ti s njima cijelu noć? – murjak dva… – Imaš pravo …  ajd, bež’te doma, a vi gospon bolje pripazite na tu živad ubuduće, i jednu i drugu! – murjak dva…

I tako, odoše…Blagoslovljeni bili, da nije bilo njih da obuzdaju kombi, poginuli bismo! Ostaviše nas u suzama radosnicama; jecasmo još do dugo u noć … Olja skupa s nama…

http://www.youtube.com/watch?v=RNIBWs6vSiE

Spot: “Poljubi me mala” – verzija s Oljom, super psom!
Autor glazbe i teksta: Robert Kanizsai
Snimljeno na Medvednici
Sttaring: Olja, super pas
Robert Kanizsai, super gazda

Napomena:  Psi se bez lajne ne šeću; izuzetak je povremeno Olja kada je u parku, dresirani pas, a velik broj činjenica navedenih u tekstu, naravno, isključivo je fiktivno, radi potreba priče.  :-)

 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji novosti, općenito