RSS
 

Arhiva za mjesec Studeni 2013.

Kišni dani u „Duheku“

10 Stu

Pozdrav svima!

Proteklih nekoliko kišnih dana potaknuli su me i da napišem koju o čuvanju išetanju pasa tijekom dana kada se bez kišobrana ne može! Za peseke i ostale životinjice, bar u smislu smještaja, kiša, snijeg i ostale vremenske (ne)pogode ne predstavljaju neku razliku jer su svi ionako s nama unutra, odnosno, smiješteni su slobodno u našem domu baš poput naših vlastitih ljubimaca. Pokisnuća, smrzavanja ili močenja svakako nema, a loše vrijeme vani, zbog dobrog duštva unutra, ujedino nimalo ne utječe na opću atmosferu u kojoj vlada igra, odmor i veselje! Jedini problem tijekom kišnih dana predstavljaju zapravo šetnje. Njih, naravno, ni tada ne nedostaje, pa peseki bez obzira na vremenske uvijete idu van po ustaljenom rasporedu, dakle, izvode se u šetnje četiri puta dnevno, a problematični dio odnosi se primarno i zapravo jedino na hendlanje većeg broja pasa i kišobrana. :-D

Kabanice su svakako opcija, ali ih mi -kao ni svaka druga profesionalna firma koja se bavi pet sittingom i smještajem kućnih ljubimaca – nemamo. :-D Iz nekog razloga niti ja, niti moj otac, a niti Lisa ili Lady –budući da pas reflektira vlasnika – nemamo kabanice niti u primozgu kada bi ih, primjerice, bilo zgodno kupiti…no zato imamo pasje kabanice i kaputiće, u kojima bi Lisa i Lady prije umrle nego izašle na ulicu, pa je problem očito obiteljski. Stoga, ne preostaje nam ništa drugo do li stari dobri kišobran! S obzirom na opći krkljanac u šetnji s više pasa, neovisno o vremenskim prilikama, situacija za kišnog dana postaje svakako napetija, ako ni zbog čega drugoga –zbog naših nastojanja da kišobrane održimo u vertikalnom položaju istovremeno s nastojanjima pasa da istraže sve moguće smjerove nimalo sinkronizirano… :-D

Tu sad imamo samo dvije opcije – odbaciti kišobran kao suvišnu napravu koju ionako ne možemo zadržati nad glavom, ili uzeti van istovremeno mani broj pasa i pokušati bar donekle dostojanstveno odraditi šetnju. Druga opcija je ujedino i češća, a osim štopodupla broj runda šetnji, ipak i bolja. Pa ne uzmemo cijeličopor van odmah, nego ih podijelomo u dvije grupe. Još jedna draž kišnog vremena, s kojim su upoznati svi vlasnici pasa, je svakako i nužno brisanje poslije šetnje – što pasa,što podova za njima, što nas samih… I tako, dok mi ručnici pjevaju u glas „Give a peace the chance“, ja ih ipak ignoriram i opako im zamijeram sporo sušenje i nedostatnu brojnost u slučajevima prisustva više dugodlakih pasa poput Lise na mom teritoriju (…koji na čuvanje ionako dolaze samo kada pljušti kiša…). Kauči i kreveti, sami po sebi iznimno privlačna mjesta za skočiti na njih, za kišnih dana na neku foru nabrijavaju svoju draž za nekoliko potencija, pa je nemoguće ne skočiti na njih drito s vrata – što i čini svaki, s-v-a-k-i pas po povratku s kišne šetnje…Posebice onaj koji kauč, krevet ili išta od namještaja inače ne doživljava… :-D

Ipak, čak i uz kišu i ružno vrijeme vani te nešto kraće šetnje, koje u slučaju nevremena primarno služe kao pauza za vršenje nužde, raspoloženje gostiju ništa ne kvari a igre ne nedostaje! U „Duheku“ je uvijek spremno društvo koje igru vani kompenzira igrom unutra, pružajući nam i za kišnih i hladnih dana divan prizor koji grije svačije srce.



 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito