RSS
 

Arhiva za mjesec Rujan 2012.

“Zagrebački duhek” – crew, family and friends :-)

26 Ruj

Bok svima! :-)

“Zagrebački duhek” nam je, u sadašnjoj formi obrta za skrb i njegu o kučnim ljubimcima, početkom rujna proslavio dvije godine, a još su dvije godine iza njega u formi ondašnjeg “Zagrebačkog dušeka”, kroz koje nam je u posjeti bilo puno pasa, maca, papigica, zečeka, zamorčića i kornjačica.

Ipak, u ovom postu neće biti govora o njima, već bih vam željela predstaviti “Duhekovu” ekipu, odnosno, dvonožce i četvoronožce koji cijelu ovu čupavu mašineriju hendlaju, i zahvaljujući kojoj se “Zagrebački duhek” razvio u prestižni brand sa vlastitim pravno-veterinarskim, informatičkim, marketinškim i zaštitarskim ogrankom, te ekskluzivnim fitness-centrom! :-D

U mirnoj idili, u centru grada, svima nadohvat ruke – gdje se životinje osjećaju kod kuće…a vlasnici ne :-D  Jer oni umaknu u času, a mi ih samo preklinjemo da uzmu sa sobom i nas na put, ako Boga znaju!… :-D

Glavne siterice i šefice firme su svakako retriverica Lisa i mješanka Lady, a povremeno im pomaže i tigrica Kiki, te borderica Rhea i mješankica Lily.

Lisa je šefica i glavni pet – sitter, a Lady je apprentice čija je primarna uloga zaigravanje novopridošlica u svrhu diverzije s izlaznih vrata u trenu kada gazde odlaze od nas i kreću na put ili posao, sans pesa.

Rhea, kao najstarija, je „great mother“ of them all, koja dostojanstveno motri situaciju i špota svoju šegrticu Lily kad pretjera sa svojom dužnošću uvođenja reda i mira, i koju zovemo „narednik“. Ona, naime, ne dozvoljava da se natjeravaju mačke, kopa po smeću ili skače na stol….

Kiki cijelu situaciju motri iz ptičje perspektive i drži stvari pod kontrolom iz visine. Ujedino se čini da je jedini kojeg pesi zapravo slušaju, pa ga ozbiljno razmišljamo prerasporedit na šetnje. Trenutno radi kao šef “Duhekove” zaštitarske službe. :-D

Tata ima funkciju stanara, hodača za psima i dežurnog naslonjača, te prema potrebi radi i kao djelitelj zdjelica s hranom, dok frendica Ozana radi primarno za Rheu i Lily, te honorarno i kod mene, u svojstvu ispijača kave ili cappucina, te kao djeliteljica keksića u našim prostorijama (kuhinja – njena ili moja, nevermind – samo je bitno da ima vodu, izvor kofeina i štednjak).

Moja malenkost je pak šljaker zadužen za marketing i plaćanje poreza, urlanje na zveri kad nekaj maznu iz susjedovog dvorišta (jer tamo uvijek ima mačje hrane a grehota je ostavit je nečuvanu i gledat kak’ se kvari), plaženje za zverima po kvartu, a ujedino sam i „zla teta“ koja prčka po pesima kad treba čistiti uši, oči isl. i koja ih vodi veterinaru i tamo primorava da budu mirni ako nešto ne štima. So, I’m the evil one… :-D


Ozana i ja s mladim nadama – šegrticama Lady i Lily


Babe na okupu (s lijeva na desno): Lisa, ja, Lady, Rhea, Ozana i Lily


Tata u svojstvu dežurnog naslonjača asistira Lisi u napornom poslu ležanja po doma


Spremne su i tatine aplikacije za mjesto držača loptice, a Lisa je jako zauzeta odlučivanjem o kvalifikacijama…


Fitness centar :-D

Lisa, Rhea – viši management; Ozana – main chef and cookie distributor; tata Josip i Miha – pomočna informatička podrška; Lady i ja – pravno – veterinarski i pripravničko – zaštitarski ogranak :-D


Kiki – glava zaštitarske službe i šef pitanja sigurnosti :-D

Obratite nam se s povjerenjem, a za sve rezervacije mjesta slobodno nazovite naše brojeve (koji su ostali isti) : 091/7334-456 – Lisa (ali, kako stalno zaboravlja mobitel, obično se javim ja) ili 091/7261 – 684 – Lady ( koja je Lisin apprentice, pa isto ne nosi mob sa sobom, tako da se obično javlja tata…). Ili nam pišite na mail: ivana@duhek.com  :-)

Za sve informacije posjetite i naše službene stranice na duhek.com  :-)

 

 

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito

 

Kraj ljetnih radosti u “Duheku”, iščekivanje jeseni i The Kauč :-D

13 Ruj

Bok svima!

Evo mene konačno opet nakon dužeg perioda; osim ljetne gužve, imala sam i problema s kompom i internetom, pa nikako da krenem pisati kako se spada! :-/

Kod nas u “Duheku” sve je kao i prije, a današnji kišnji dan uvertira je u, nadam se, zlatnu jesen koja nam dolazi.  Miris pečenog i kuhanog kukuruza širi se već naveliko zagrebačkim ulicama, a dok neki od nas još uvijek ispucavaju manijakalnu ovisnost o sladoledu po okolnim slastičarnama, čekaju se i prvi vijesnici prave jeseni – kesten pire i proizvodi od istog! :-P

Izuzev činjenice da mi je sutra rođendan (14.09.), te kalendarski još ulazim u “ljetnu dijecu”, ne mogu sakriti očaranost jeseni…Koliko god cvilila za ljetom i minulim godišnjim, jesen mi je nekako posebno doba – doba buđenja i inspiracije – i dođe mi kao neko čudno, invertirano proljeće… I uvijek mi dođe da se na nešto upišem, ili idem u brda rudarit kestenje, hehehe… Što nikada zaista ne učinim, jer iz nekog razloga, moja okolina ne smatra da može smoći snage za takav pothvat… Ja osobno, s druge strane, nemam ništa protiv to učiniti sama, samo što pojma nemam o kestenskim lokacijama… Na neke sam znala naletjeti čisto slučajno, during kakvog lutanja Medvednicom, ali da se trebam vratit i naći mjesto opet… :-?

A da je jesen “novo proljeće i buđenje života” u gradu, vidljivo je i po gradskoj vrevi i gužvi koja je zavladala ulicama… Uz početak škole, budi se i gradski život opčenito, pa po svuda oživljavaju zanimljivi programi, a klubovi opet otvaraju vrata nakon ljetne stanke.

I dok sam ja očarana prvim naznakama jeseni, Lisa i Lady su očarane kišom, pa jedva čekaju ponovnu šetnju. Lisa se toliko gušta da skoro pa da brusi pivače kožice, a Lady – premda joj nije zapravo jasno što je toliko očaravajuće u lokvama – svakako nastoji potrefit baš svaku, u nadi da će je jednom obasjati to isto uzvišeno prosvijetljenje kojim sjaji i Lisa…  Badava stari i ja urlamo; jasno je da su nam ručnici osuđeni na propast!

Ostale zveri ne dijele entuzijazam prilikom izlaska van, pa imam doslovno razapinjujuću situaciju – dok me dio beštija vuče van, drugi dio me navlači natrag unutra. Kišobran, naravno, nema šanse učinit išta za mene u tom čušpajzu… :-D

I dok moji sluđeni krici odjekuju stubištem, nailazi mi susjeda sa svojim psima, pitajući me da li gledam C. Milana, “Šaptača psima”, jer je baš jučer bilo o psima koji neće u vodu, isl. … Samo kaj moji hoće; dok pak ne-moji-moji neće… :-D

Ali, sure thing! Ok, nisam gledala Cesara jučer jer sam lovila papigu po kući (koja je naganjala Lady, dok je Lady panično bježala od iste, nadajući se spasu od monstruozne tigrice pod mojim poplunom…). Ali inače gledam kad god stignem! Pa kaj se ne vidi iz priloženog? I isto tako “šššššh-šuštim na pese kad me ne slušaju, na šta oni nastavljaju činiti to što su već činili, samo malo jačim intenzitetom… :-D

Ali, najbolje od svega jest činjenica koje ne znam da li ste svijesni: vidite, naš dom i sjedište “Duheka” je zapravo magično mjesto velike moći; posebice sjevero – zapadni dio moje sobe, gdje se nalazi – On! Sveti Kauč. (…tema iz Planet Earth u pozadini…kadar se izoštruje i fokusira na the Kauč…narator nastavlja…). Mjesto gdje psi dolaze roditi se, preporoditi se, jesti, spavati, a ako treba i umrijeti i reinkarnirati se opet kao new born štenad… :-P

The Kauč and all his puppies:


Poppy se sprema zalit cviječe


Srna i Han u akciji zajedničkog otuđivanja tatine klope


Lady je zaspala


Motiv s “Duhekovog” balkona


Ziggy i Betty u razgovoru


Ferdo i Lady na najpopularnijem mjestu u stanu – mom Kauču. S velikim “K”! :-D


Moj Kauč. Naf’ said. Ali.Svi. Na. Njega. Momentalno. Da imam 10 pesa na čuvanju odjednom, svih 10 bi bilo gore! :-D
Na slici: Mala (gore), Rina (dolje) i Lajka (šnaucerica, desno)


…Bond – zna se gdje… :-D


Lisa čuva Malu…


…a Bond čuva Simbu …. <3


Beba. Na Kuaču. Naravno… rofl

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji informacije, novosti, općenito