RSS
 

Arhiva za kategoriju ‘izgubljeno-nađeno’

Zalutali psi, čipovi i markice

05 Svi

Dragi svi, s obzirom na nedavna događanja u „Duheku“ i vraćanja znatnog broja zagubljenih pasa doma, u ovom postu bih se malo osvrnula baš na tu temu, i pozabavila načinima njihova vraćanja doma, kao i načinima prevencije da se to uopće dogodi. Stoga se nadam da će sljedeći post u mnogočemu biti od koristi, bilo ljudima koji su pse izgubili, bilo ljudima koji su pse našli. Ipak, ovo pišem u nadi da će ponajprije koristi imati sami psi, čiji vlasnici možda poslušaju pokoji koristan savjet u vezi označavanja psa i lakšeg povratka u slučaju da se ikada, iz bilo kojih razloga, izgubi.

Naime, bez obzira na, u Zagrebu relativno dobro riješen sustav zbrinjavanja pasa lutalica i pasa koji imaju vlasnike, ali su se izgubili, zalutali su psi relativno čest prizor, posebice u proljeće i jesen, kada se najveći broj nesteriliziranih kujica tjera, pa dečki krenu za mirisima. Tako se nerijetko u tim periodima, posebice na mjestima gdje se šeće i skuplja više peseka, poput livadica i parkova za pse, lako susretne i pokoja pridošlica – najčešće s ogrlicom, ali bez gazde.

Svi smo pritom, mislim, dobro upoznati sa procedurom i sustavima čipiranja pasa te provjere čipova kod veterinara, kao i sa „Izgubljeno-Nađeno sistemom“ S.U.Z.E (Savez Udruga za zaštitu životinja grada Zagreba). Sve je to divno i hvale vrijedno, te svakako spašava mnoge živote i osigurava ponovne dirljive susrete zabrinutih vlasnika i izgubljenih pasa, no taj sustav ipak nije savršen.

Sustav čipiranja, koliko hod hvale vrijedan, nije dovoljan baš u svim situacijama. Naime, što kada se nađe pesek, a vi ili neki drugi prolaznik nemate npr. dovoljno vremena za odvesti psa veterinaru radi očitanja čipa jer ste, primjerice, baš na putu za posao? Ili – što je ujedino najčešći scenarij, ako pitate nas iz „Duheka“ o iskustvu – slučaj ako nađete peseka, a baš je nedjelja popodne ili neki praznik, pa niti veterinari, niti S.U.Z.A ne rade, a psa ne možete uzeti k sebi doma, jer ga vaš pas, posebice ako je dečko, jednostavno ne namjerava tolerirati u svom stanu, pa čekanje do sutra na sigurnom nije opcija?

Možda niste znali, ali ako nađete psa npr. tijekom vikenda, opcije su vam dosta ograničene. Ako vam se pesek smili i odlučni ste vratiti ga doma, ako ste te sreće da ste psa našli u prijepodnevnim satima, na konju ste, jer osim kvartovskih veterinara, koji mahom svi rade subotom do 14-15 sati, imate i Veterinarsku stanicu grada Zagreba u Heinzelovoj, nasuprot faksa, koja subotom radi od 08 -13 h, te nedeljom od 08-12 h!

No, ako poput nas u „Duheku“, imate običaj pse nalaziti subotom ili nedeljom popodne ili navečer – niste baš na konju, već ste vjerojatnije pod njim, pa je samo pitanje afiniteta kako ćete se narihtati da vas gazi… :-D  Evo i zašto – odlučite li se psa, naime, odvesti na hitnu službu, jedinu otvorenu u tom periodu na klinikama veterinarskog fakulteta, također u Heinzelovoj – bojim se da, osim šetnje, nećete obaviti ništa. Naime, tamo premda imaju očitavač čipa – nisu umreženi pa osim što mogu utvrditi ima li pas čip, ne mogu ništa više. Tako da, osim šetnje koju ste baš riješili sa nađenim psom, i dalje ostajete u istoj poziciji – vi, pas, cesta i velik upitnik nad glavom.

O, da. I pokoji konj. :-D

Zovete li pak S.U.Z.U, puni nade u spas i svoj i pseći, imajte u vidu da i ona ima slično radno vrijeme, dok nedeljom i praznicima ne radi. Uopće. Ni na mailu.

Osim toga, ni čip kod njih također nećete moći očitati jer oni tamo čipove ne očitavaju, već to rade veterinari, no zato oglašavaju izgubljenog peseka i rade puno drugih dobrih stvari da se pas sretno vrati kući, dok neka momentalna identifikacija ipak nije opcija.Psa svakako treba pokušati zadržati, poslikati i oglasiti na S.U.Z.I., o čemu možete sve pročitati na SUZINIM stranicama, i ljudi će vam rado pomoći, no ponavljam, nekog instant –rješenja nema.

Dakle, našli ste psa za vikend popodne ili za blagdan i, osim ako ga ne možete primiti k sebi doma i čekati sljedeće jutro, ne možete učini baš bog-zna-što. Opcija je uvijek i hitni poziv nekom od privatnih veterinara koji imaju ustrojenu hitnu službu, poput „Fizioveta“ u Zvonimirovoj, „Bube“ u Selskoj, „Goldi“ u Tomašićevoj i, zapravo, dosta drugih diljem grada – no uz napomenu da se hitni dolazak naplaćuje u prosjeku oko 100 kn, premda je samo očitavanje čipa besplatno. Kako je masa ljudi i inače, čak i onih sa psima, i radnim danom i kad sve ide kao po loju, zapravo sklonija odšetati od izgubljenog psa nego se baktati s njim po veterinarima – plačanje posebnog dolaska veterinara je ipak nešto manje vjerojatnija opcija.

Možete, nakon svih tih muka, odmahinuti rukom i misliti si „Ma taj je ziher negdje tu doma“ ili „Odvest će ga netko drugi“ – ali, zapitajte se, što da se radi o Vašem psu? Svakako biste željeli da ga netko uzme k sebi do jutra!

Mala, uz temu vezana, anegdota – mi smo nedavno imali epizodu sa navečer, za vikenda, nađenim Oskarom, mješancem terijera, pa potom i sa dva druga, veća psa.

Prvonađeni Oskar je prvo bio prisiljen sa mnom u podužu šetnju – jer nemamo auto – do veterinarskog faksa na hitnu službu zbog očitavanja čipa, gdej sam i doznala iz prve ruke ovo o čemu pričam – čip ima ili nema, sasvim je svejdeno, jer nisu umreženi da nađu vlasnika. Oskar je potom otišao k meni doma jesti, nakon čega sam ga stavila u njegov pasji krevet, i onda ga ujutro opet vukla u Heinzelovu – ovaj put preko puta, u ambulantu za male životinje koja – blagoslovljena bila! – radi nedeljom do 12h! Potom je Oskar otišao doma, gdje ga je dočekala gazdarica sva u suzama, nakon cijelonoćnog traganja za njime!

Da ga nismo pak mogli uzeti k sebi, zbog npr. drugih muških pasa na čuvanju kod nas, ne znam uopće što bih napravila a da psa ne ostavim na cesti.

Zato, sada ono najvažnije za cijeli ovaj post i moju prodiku: dragi ljudi, vlasnici pasa, molim vas najiskrenije – napravite svom psu markicu sa imenom i brojem telefona! OBAVEZNO!!!

Gdje se takva pločica može nabaviti? Ima ih doslovno svugdje – npr. na Maksimirskoj, u brusioni u sklopu Name na Kvatriću i na Trgu, u Bauverovoj, po centru – Stara Vlaška, na Trešnjevci i, općenito, po cijelom gradu, u više-manje svakoj brusioni gdje izrađuju i ključeve, graviraju imena isl.

Cijena izrade takve markice u prosjeku iznosi 50 kn, ali se isplati svake lipe, bez obzira ima li vaš pas običaj bježati ili ne! Koliko god miran, poslušan i privržen bio, svatko može odlutati – bilo za mirisom, u trku za macom, bilo uplašen nekom iznenadnom bukom, bilo iz čiste dosade iz dvorišta – i izgubiti se. Pritom se možete odlučiti i za jeftiniju varijantu privjesaka koje možete kupiti i u Pet centru, i koji ima malo spremište za papirić sa adresom, no to vam ipak ne bih preporučila, jer nisam vdijela niti jedan koji bi proživio dulje od par dana na prosječnom psu… Jednostavno ih ili izgube ili se potragju, ili je navoj slab, pa se otvori i papirić s imenom i podacima samo nestane… I takvih smo se pasa naudomljavali, sa polovičnim strganim privjeskom, vjrujte mi…

Vaš pas je sigurno čipiran, no to vam je, kao što ste se čitajući ovaj post vjerojatno uvijerili, ponekad od male koristi. Zasigurno ste i sami u šetnji s njime sretali ponekog lutalicu, no da li ste ga ujedino, baš svakog, i vodili veterinaru radi provjere čipa? Ili ste, nakon što se vaš pas pozdravio s njime, odšetali svojim putem? I nise jedini! Većina je reakcija baš takva! Ne zato što ljudi ne vole pse, ili im ne žele pomoći, već češće zato što silom prilika ili nemaju vremena ili nemaju mogućnosti psa voditi na očitavanje čipa. Tako zalutali pas ostane nepotrebno na cesti, riskirajući da strada u prometu, u sukobu sa drugim psima ili sl.

Dakako, ima i vlasnika zalutalih pasa koje nije zaista briga, koji teško da će ikada investirati čak i 50 kn za izradu markice, ali oni trenutno nisu tema ovog posta – govorim o ljudima koji vole svoje pse i brinu o njima – poput vas, koji redovito čitate oveaj blog, i poput našeg slučaja s Oskarom!

Koliko god, dakle, čipovi itekako imaju svoju vrijednost i svrhu – kada pas ima markicu s imenom i brojem telefona – svatko mu je daleko skloniji pomoći! Prolazniku je lakše zastati i nazvati broj s markice te malo pričekati da dođe vlasnik, ili psa odfurati doma kada zna gdje stanuje, nego voditi ga kod veta radi očitanja čipa! Posebno ako se pas nađe negdje gdje veterinara nema posebno blizu, npr. usljed Maksimira, na obroncima Medvednice, ili igdje drugdje kada veterinar ne radi!

Zato – imate li psa, svakako mu dajte napraviti i markicu! I vi, i on, i nalaznici u slučaju da se pas izgubi, ćete biti puno mirniji, sigurniji i sretniji!

Primjeri ogrlica s markicama s imenom i brojem mobitela

:

 

 

 

Malena labradorica Lady hitno traži svoje vlasnike i topli dom

25 Sij

Dragi svi,

jučer, 24.01.2011. na naš pet sitting primljena je malena curica, mješankica u tipu labradora, straosti 4-5 mjeseci.Pronađena je u Petrinjskoj ulici, kod zgrade MUP-a; pronašle su je, zajednički, dvije djevojke i jedna žena, te su je odvele veterinaru u “Goldi”, gdje je utvrđeno da nema čipa. Malena je zdrava i vedra, osim što na lijevom oku ima nešto poput “mrene”, što mora biti posljedica neke prošle traume, jer oko je inače zdravo, premda na njega slabije vidi .Inače, to je jedva uočljivo, pesek je sasvim normalna, zdrava, prekrasna mlada kujica!

Hvala Bogu na dobrim ljudima poput nalaznica malene Lady, a nakon veterinara, malena je dovedena k nama na pet sitting, tako da se sada nalazi kod “Zagrebačkog duheka”, no molimo svakoga tko ima bilo kakvu informaciju ili želju za udomljavanjem ove ljepotice da nam se javi!

Za malenu nema problema da je kod nas, i cure su čak platile za sljedeća dva dana, a i nakon toga malenu svakako zadržavamo u domu, no problem će nam biti kada nam na čuvanje dođu i drugi peseki koji imaju rezervirano a mi više nemamo mjesta, jer radi se o čuvanju u obiteljskom domu…a da ne spominjem da i svoje pese već imamo, tu je i naš “zvjerinjak”…Zato, molim vas, pomagajte!

Za sve informacije o ovoj crnoj ljepotici, molim vas, slobodno nazovite na sljedeće brojeve:

091/7334-456  – Ivana
091/7261-684 –  Ivica
091/4001-550 – Dragana

Malenoj ne znamo ime, ali nazvali smo je Lady – ime koje joj se, čini se, sviđa, i na koje se već odaziva:)

 
1 komentar

Objavljeno u kategoriji izgubljeno-nađeno

 

King hitno treba pomoć i novi dom!

03 Pro

Iz Saveza udruga za zaštitu životinja grada Zagreba doznajemo za Kinga, predivnog trogodišnjeg zlatnog retrivera, te vam prenosimo njegovu tužnu priču u nadi da će se što prije naći dom za njega kakav zaslužuje.
Željela bih napomenuti da su tekst koji slijedi i slikice preuzete sa stranica S.U.Z.E., a ovdje ih oglašavamo u nadi da će na taj način više ljudi doznati za Kinga te da ćemo time pomoći njegovu što skorijem udomljavanju.

________________________________________________________________________________________

King je čistokrvni zlatni retriver, star 3.g, koji kod sadašnjih vlasnika, koji ga više ne žele, živi u stražnjem dijelu dvorišta, daleko od pogleda, bez ikakvog kontakta sa ljudima, vezan na kratkom lancu i bez pseće kućice. Kada smo zaprimili poziv da mu pomognemo zatekli smo ga na blatnjavom dvorištu, mokrog i promrzlog. S obzirom da je padala kiša jadničak je bezuspješno pokušavao pronaći spas na malom komadiću betona usred blatnjavog dvorišta.


Po ponašanju je inače izrazito umiljat i druželjubiv i nadasve željan ljubavi, pa molimo sve ljubitelje pasmine, koji ga žele udomiti i spasiti ga iz ovih strašnih uvjeta da se jave u Info centar za kućne ljubimce 060 40 40 44, ili se obrate na e-mail: info@suza.hr

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji izgubljeno-nađeno, novosti

 

Daisy – Ivančica traži novi dom

02 Pro

Pozdrav svima!

Ovom prilikom željela bih vas upoznati s Daisy, malenom četvoromjesečnom retrivericom, nađenom prekjučer u šumi i ozljeđenom, kojoj je, na sreću pružena pomoć i smještaj, zahvaljujući Branimiri Bosanac, kod koje se kujica sada nalazi i, od koje se udomljuje! Želimo im objema puno sreće i skoro udomljenje, pa ukoliko si želite peseka a razveselila bi vas mlada retriverica – molim vas, javite se Branimiri ili nama na Zagrebačkom duheku!

U nastavku, predajem riječ Branimiri!_____________________________________________________________________________________

Ova mala princezica je Daisy.
Čistokrvna je zlatna retriverica, stara 4 mjeseca. Na repiću ima kožno oboljenje te sam ju danas kupala u posebnom šamponu kako bismo otklonili zločeste bakterije.
Izuzetno je umiljata i još uvijek uplašena, ali se polako opušta i igra s mojim pesekima po kući. Na udomljavanje može tek za 3 tjedna kada veterinar procjenjuje da bi trebala biti znatno bolje. Ako ste baš vi najbolji ljudi na svijetu za ovo malo sunašce, znate kome se trebate javiti :-)

 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji izgubljeno-nađeno, novosti

 

2 male crne kujice (štenci) hitno traže dom ili barem privremeni smještaj!

02 Pro
Dragi naši,
do nas je došao još jedan e- mail, a ovoga puta radi se o dvije male crne kujice. U nastavku slijedi njihova priča.Želimo im puno sreće, nadajući se da će uskoro naći dobre ljude i novi dom.
___________________________________________________________________________________________
 
U nedjelju su ostavljene u kutiji na cesti kod crkve u G. Jesenju (Zagorje – blizu Krapine ) i jedna starija gospođa ih je stavila “sa strane pod neki krov” te nahranila kruhom, ali ona ne živi tamo, ne može ih uzeti k sebi i boji se da neće preživjeti.
Od lokalnog stanovništva nitko ne može ili ne želi pomoći, osim dojavom i molbom za njihovo zbrinjavanje.
 
Prijevoz bi se mogao dogovoriti i organizirati, ali je problem smještaj. Zaista je najhitnije da se čim prije maknu od tamo.
 
Molim Vas proslijedite mail na čim više adresa, a svi koji mogu ikako pomoći neka se jave na ovaj mail: msuzana75@gmail.com ili mob. 098/1622-718.
 
Unaprijed hvala svima.
 
Lijep pozdrav,
 
Suzana
 
nema komentara

Objavljeno u kategoriji izgubljeno-nađeno, općenito